Put beskraja...
...Mene stvarnost ne treba,
pušta me da joj kroz prste, kao pijesak iscurim
jer vrijeme u mom svijetu mjesto nema...
Vozim šinama duge svoje,puštam bojama
da me vode i
kroz prizmu ljubavi,
ja,
čista i bijela kao svjetlost početka i kraja,
ljubavi tvojoj poklanjam svoju...
Ovo je naš beskraj,
nikad namjerno završena priča
sa zvučnom kulisom otkucaja srca i
istaknutim flajerom smijeha...
Svemir za sebe,
gdje riječi nisu potrebne jer
pogledom pitamo a
duše nam nijemo čavrljaju...
Ovo je naše nebo boje nježnosti
na kojem jedan drugome
njegujemo krila,
a duga jedini trag koji ostavljamo
iza sebe...
14.01.2005. u 15:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
mila moja, to ti je sve za macku o rep, znash... ne volimo se mi, voli svatko svoj san. nije nista sve to vece od diznijevog crtica... :(((
Autor: razasutpe-pe-oh | 14.01.2005. u 15:18 | opcije
Bok,pisi malo cesce :)
Autor: ZVONKO_TELEFONKO | 14.01.2005. u 16:04 | opcije