Umorni Bukovsky

Da odigramo ruski rulet nas dvoje?

Onako, uz lagani bijeli pinot, smijući se našim dosjetkama, gledajući jedno drugom u ruke, u prste, povremenu u oči, ( ja imam hladne, zelene, iz kojih se teško nešto iščitava, tako mi često govore ) prijateljski, bez molitve, bez uspomena, kao dva ljubavna tragičara koji su sve prošli i koji se pokušaju sresti na toj životnoj stazi. Samo po jedan pokušaj. ( Slušao sam jednog ''igrača'' koji je rekao da ništa više nije kao prije, da je to nepoznata vrsta ovisnosti koja nema veze s adrenalinom, budi se nešto u mozgu za što čovjek nije imao pojma da postoji, mijenja se stvarnost, ali i budućnost )

Jednom, drugi put.

Bolje da vam ispričam jednu prvomajsku priču:

Bio jednom jedan Prvi maj, a možda i nije bio. Prijatelj i ja smo se odlučili zabaviti s pecanjem. Dan je bio hladan ali vedar. Dugo se znamo, oduvijek, i bili smo idealni par za ribolov. Nismo puno pričali, inače ja puštam ribe ako nisu oštećene što njemu paše jer ih uzima od mene, jer svi njegovi vole ribu. Pješačili smo, još po sumraku , bar 2 km, da bi bili dalje od proslava.
I negdje oko sedam sati kad je riba konačno počela gristi, iz nekih šikara , probila su se dva džipa i jedna veća limuzina stranih registracija. Parkirali su nedaleko od nas ( još mi nije jasno kako su mogli doći autima a da ja nisam znao za tu mogućnost! ) i počeli s istovarom. Čak su imali i motornu pilu za rezanje drva. Bila je to grupa od dvadesetak djevojaka i mladića, još ne razbuđeni od prošle noći. I umjesto mira i pecanje imali smo disko. Stariji ribič, s druge obale, im je zamjerio:
'' Djeco, jer može malo tiše, plašite ribu!? A nije ni ribički pošteno. ''
"-Šuti stari, imaš sreće što si na drugoj obali, inače bi bilo kupanja?- netko ga je utišao.
Pogledao sam prijatelja, a on je klimnuo glavom ( bio je do 40 –te aktivni rukometaš, najprije kao pivot a kasnije kao golman, snažan, grub )

'' Mladi prijatelji, utišajte radio, prestanite galamiti, plašite ribu, i mi smo s ove vaše strane !''- rekao sam mirno.

Bio sam u majici, a prijatelj je skinuo jaknu.
'' Samo su dvojica nekih fosila.'' -čuo sam šaputanje .
Tajna naše hrabrosti bila je u rijeci, em su bili ponovo i još uvijek pijani, em su bili neispavani i u vodi nisu imali nikakve šanse. Voda je bila jako hladna. Nas dvojica snažni i dobri plivači.Tada je jedna djevojka viknula:
'' Gledajte, zmija u vodi!''

'' Trebam tu zmiju živu!''- rekao sam jako glasno i skočio u rijeku.

Plivao sam za njom sve brže, ali je i ona ubrzavala. Kad bi ona ušla pod vodu i ja bih. Druga strana obale je bila grmovita i molio sam Boga da zmija prva stigne. Kad sam vidio da je izašla na obalu, izveo sam malu vodenu predstavu, mlatio rukama i nogama u izmišljenom lovu i konačnu uzviknuo :
'' Imam je! ''
Izašao sam iz vode nešto niže od našeg mjesta tako da me nisu vidjeli. Došavši do prijatelja rekao sam da je stavi u kantu s vodom dok se presvučem ( bilo je negdje + 15, ali je voda bila još hladnija ) i da će mi možda trebati kao mamac za soma. U međuvremenu se društvo utišalo. Apsolutna tišina, samo zvukovi pakiranja.
Nisam provocirao.
Ugasili su vatru, spremili roštilje, opremu, alkohol, upalili aute i odlazili. Netko je glasno doviknuo: '' Luđaci ! '' i nestali su.
Nasmijali smo se jedan drugom, čak se i stari ribič s druge obale smijao jer je on vidio da je nisam uhvatio.
''Bilo bi gusto''- rekao je prijatelj. ''
"Bolje je ovako, ja sam se okupao i ništa drugo!''
Već je i kupanje bilo mali blef , na Prvi maj, u hladnoj vodi a da ne pričam o životinji. Inače se ja bojim zmije kao i većina ljudi na svijetu, možda malo manje, ne želim je ubiti ali ne volim da mi se mota oko nogu a to one vole kad je riba u pitanju. ( ne morate mi vjerovati, ali događalo mi se da pedesetak žaba čuči oko mene, znajući da ih zmija neće napasti u blizini čovjeka.
Jednom sam pecao desetak dana na mjestu gdje su me prvih dana plašili stršljeni nekim pilotskim akrobacijama. Kad su vidjeli da ne odustajem i da im nisam opasan, ( imali su u tom grmu gnijezdo), odustali su, čak je znao jedan od čuvara sletjeti na moj prst uzimajući slador od kukuruza šećerca koji mi je služio kao prihrana i kojeg sam morao skrivati od njih.

Kao da je sva hrabrost u ratu.

Možemo sakriti karte i u ljubavi i u pecanju.... čak.

( Ovo gore bi trebalo poslužiti za opuštanje mišića, za jedan duboki , zdravi uzdah punim plućima. I sada bi trebali preći na opuštanje srca, srca koje je samo malo specifičniji mišić. Četiri prsta iznad dojke nalazi se akupunkturna točka koja normalizira ritam srca. Naći ćete je tako ( ili da ovaj kapriciozni, umorni starac, s blaženim rukama dođe pomoći pronaći je.. ?) što će se javiti bolom, naime, dok masirate to područje, ta točka će vas zaboljeti. U uputama piše da je to samo preventiva i da bi bili najbolje da nađete što prije nekog mladog, mlađeg kardiologa Žene.)

Kad je čovjek "spojen" sa prirodom događa mu se puno nevjerovatnih stvari---u prirodi naravno:-)))

A ono gore je baš za opustiti se uz kafepauzo:-)))

Biseru, ovdje se svi ljute na sve. Kao da smo izabrani po nekom ključu neslaganja..

ja se ne ljutim , a to znaći da svi NE!

Nekako ne mogu više ocijeniti što je normalni komentar, a što je nekakvo podbadanje. I ja pokušavam biti što češće dobre volje. I onda se to krivo shvati, pa zašutim. Valjda gubim moć procjene.

Tko se ljuti uvale mu kruti.

Tako smo i mi jednog dana bili mladi maturanti. Na Bosutu, al' nismo faćali ribe nego žabe. Zbog krakova. I žaba uopće ne smrdi kad trune. Ne znam jel' i sveci tako?

Dudh s očima boje duge....e, pa jučer te s tim očima nije baš služio jezik. Kao da si nešto mucao.

Od kuda ti ideja da bi znao za svece? Jesi li vidio trulog sveca? Da li su faraoni bili sveci?

Ne znam Medo, u Vodnjanu kažu da su sveci. Sveti Bono, pa i Faraoni su valjda sveci.

Medo, mene služi jezik samo s kurvanjskim očima, jer ližem bolje nego Lesie.

Pa i meni više liče na svece nego na žabe.

Ako kažu u Vodnjanu, pogotovo ako kažu u Motovunu....ma sve što se kaže s druge strane Učke ima drugačiji miris.

Ma gledaj, ovdje preko Grand Montagne u svakom Gradu ima sarkofag s mumificiranim tijelima sveca ili svetice, pa tako u Kiti Novoj je Pelagije, u Poreču Eufrazije, u Rovinju Fuma, u Vodnjanu ih je masa i td..

baš fina..uvijena, napakirana:)
i sve može biti blef, i ništ od svega...rr je skoro najbliže istini:)
mene je podsjetila na mitsku o Orfeju i 2x pogubljenoj mu curi.
a zašto - za ništ, praktično!

pozdrav, obojici..:)!

Tko voli prirodu, mnogo toga doživi, jer zna gledati prirodu...tko nema straha u mnoge se stvari upušta a tko zna ponekad malo zablefirati, kao ti sa zmijom odnosno sa plivanjem taj se zna snaći čak u gorim situacijama. Ma, nije sve u mladosti... ponekad i "stari fosili" znadu iznenaditi i natjerati strah u kosti... i mnogobrojnijim "suprotnicima :-)
Kao uvjek i ovaj put moram pohvaliti tvoj zapis...jedan rijedkih blogera si, kojeg je lijepo čitati i u čijim pričama uživam, Medo !

Kad sam ja loše volje ja na Iskricu ne idem Medek i ako netko neš pokušava ....ja odoh.....zašto tako? pa zato jer ima puno važnijih stvari vani u reali gdje stvarno trebaš puno energije.

Dud.....ti stalno u krutom stanju?
Ja pomalo zabrinuta , znaš da te lolim...reci ti meni ..jesi dobro?:-)))))))

biska, pa da mi je bolje ne bi se zvalo dobro.

Reći ću samo dvoje stvari... sasvim slučajno ja bi zaigrala šah, a ti ruski rulet.. (opet slučajnost ?) ...a drugo..držala sam ruku ispod brade dok sam ovo čitala.. i točno na rečenici...'''( Ovo gore bi trebalo poslužiti za opuštanje mišića, za jedan duboki , zdravi uzdah punim plućima.''..... ja sam imala jedan zdravi uzdah punim plućima... ( opet slučajnost ??)... ma ovaj put nije...samo predobro ti osjećaš svaku svoju napisanu riječ..

Lijepo ..i gotovo.

i sad sam pročitala i komentare... pa čekaj malo..jel dud iz istarske župe ???..nešto se spominje Vodnjan...Poreč..Rovinj?...idem pogledat malo profajl od duda...

Eto nije...samo je proputovao kroz Žminj... jbga.

Oči, je, u Istri je.

Kad čovjek ima nick "Malidebeli" i k tomu još lirski prducka o prstićima...etc...jebate...dođe mi da prorežem scrotum i da se jebem naokolo, uzduž & popreko...

Kad sam živio u Pekingu ( Kina ) i kad sam se vratio....

Kad sam se vraćao išao sam putem " Put svile " sve do Cartage.

o medo, sve češće ostajem bez teksta poradi tebe i tvojih crtica. što bi blog bez tebe? al štoš ja radim dok ti imaš bravure od pisanja pa obično zadocnim. a znaš i sam kak je to kad okasniš, bolje nikad nego kasno?

Kak sad to ?..dud je u Istri , samo se sklonio u vuk.- srij. župu ?... ajd,..dobro je...al nije prošao '' Put svile ?? kao ti.. samo , kolko ti je trebalo za taj put .... možda ''Jedanaest minuta '' ?....:))

Oči, onda od Cartage do Istre sam veslao. Dudh je u Istri i ...amen!