haven named desire
Kliznula su
Iz pogleda,
Niz tijelo,
Neka
Davna vremena.
Neizvjesnim riječima
Mrvimo u prah
Neka nova
Nadanja.
Očekivanja.
Možda čak i snove.
Ako se odvažimo.
A odvažiti se
Nećemo.
Ne zbog straha.
Ni zbog tako
Predvidljivog
Završetka.
Ili početka,
Svejedno...
Nećemo,
Zbog umora,
Okovanog
Tisućuljetnim sivilom
I nijemim vriskom
U još jednoj noći
Izbodenoj
Ništavilom,
Koja nas
Tiho prekriva..
Pobjedonosna
I gromoglasna,
Nesmiljena i okrutna.
Sasvim obična
Noć,
Koja izrazito neobično
Proždire
U plavo umotanu želju.
Bolno razapetu
Među našim mislima.
Čekajući je da klone,
Na hladnim stopalima
Nekog novog jutra.
03.10.2011. u 22:03 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
jel to strana pjesma
Autor: zlato-picka | 03.10.2011. u 22:19 | opcije
Lijepo...što drugo reć.. al ta čežnja ne prestaje , bez obzira što ti čekaš da klone nekog novog jutra ?..ili ipak jest...?
Autor: Oci-Boje-Duge | 04.10.2011. u 11:50 | opcije