male tajne

Tiha noć je,
I mjesec okrnjen.
Poput naših snova,
I satenskog sjaja,
Privodeći priču
O jednoj ljubavi
Do kraja.
Pitam se ponekad
Koliko je isplativa
Smislenost
Pojedinih trenutaka.
Poput, na primjer,
Onog,
Kad otvaramo oči
Sa prvim sumrakom,
I smiješkom na usnama
Još uvijek toplim,
Od snova.
Volio sam sa tobom
Miris jutarnje kave
Navečer,
Zapravo, cijelo jutro,
Koje smo samo
Prolongirali na početak
Noći.
Igra je bila jasna,
Bez pravila.
Onakva kakva
Treba biti,
Savršeno spontana.
Spomenuh isplativost,
Jer obično
Ljepota, na završnom
Računu,
Ima strahovitu cijenu.
I ti i ja,
Ponavljači smo
Jedne te iste lekcije.
Sve do trenutka
Kad sam ti suze
Pustio,
Tvrdeći da samo
Gajimo,
Čudnu ljubav
Prema porazu.
I onda tihi plač,
Isprekidane riječi,
Zaklinjanje o
Emocije i ljubav
Prema meni.
Šutke sam gledao
Kako gromoglasno se
Lomi tvoje vjerovanje
Na tisuće komadića,
Na čijim krhotinama
Opet ćemo se jednom,
Tiho i jako
Beskrajno voljeti.

Igre života na krhotinama, lijepo si to sročio berezine.

ponavljam se...ali opisati ovakve trenutke može samo onaj tko ih može i proživjeti...