Umorni Bukovsky

Kad se čovjeku dogodi nesreća u životu, gubitak voljene osobe, gubitak nekog od najbližih, nekakav teški, neshvatljivi rastanak, recimo jednostavnije ; nekakva tragedija koja mu je uništila i vjeru i nadu, psihički okovala u zombija, onda borba za njega, borba za njegov povratak, za buđenje, i za njegov novi početak ima smisla.
Međutim, moje je mišljenje, i to ne od početka moje bolesti već oduvijek, da je groteskno ( po Klaiću: čudno, nastrano, komično, pretjerano, smiješno, neprirodno, iscereno, koje prelazi iz krvavo ozbiljnog u čudno i smiješno), vraćati nadu i radost u , kako kaže Oliver '' Ja gubim kad ljubim ( ''Bez duše, lijepa! )… u prilično '' izgubljen slučaj.'' u " robu s greškom "
Znaš, ja nisam imao milosti prema nikomu, nemam je ni prema sebi, to je pošteno i fer, i to sam ja.
Moj rođak je imao rak pluća, ali se jedan dan osjećao dobro i izašao je van na klupu, na dvorište malo sjediti. I baš sam ja naišao iz šopinga. Imao sam svakojakog voća i sve sam mu donio da si izabere. Uzeo je krušku, zagrizao i rekao kako mu prija, ali i kako već dva –tri dana ima apetiti.
Nisam mu dao ni mrvice nade:
'' Znaš, braco, naši su umrli ilii umiru u tvojim godinama (63 )!''.
Kiselo smo se nasmijali obojica, i umro je za mjesec dana.
Jednom sam trčao na Jarunu sa susjedom, poznanikom iz pecanja, također je imao rak nečega, kad mi je počeo pričati da možda ima šanse. Znali smo svi da nema i ja sam mu to rekao:
'' Ma, nemaš, jebote, svi čekaju dan i sat, jer im treba tvoja prostor u stanu.''
Ta grubost djeluje ponekad duhovito, ponekad bezdušno, ali iza nje se krije istina koju čovjek treba znati ako se misli boriti, jer je to gruba borba….Treba probuditi veliku količinu bijesa u sebi za neprekidnu borbu. Treba biti ljut. Prkositi.
Kakav težak uvod za ono što ti mislim reći. U nekim božjim spisima piše da se čovjek treba moliti i bojati Boga kao da će noćas umrijeti, a raditi i brinuti kao da će živjeti vječno. Ja bih to kod nas primijenio na ljubav: pišimo, udvarajmo se, ljubimo se, volimo se, lažimo, izmišljajmo, šalimo se i smijmo se, milujmo se riječima, tugom, radošću, izletima, esejima, nadom, kao da ćemo se večeras sresti i živjeti u letu kao golubovi, kao labudovi na jezeru, neuhvatljivi i nerazdvojivi, zauvijek, a negdje u kutu, i tvog i mog mozga, neka ne utišamo i ne zaboravimo misao iz stvarnosti;
Medo se može noćas ugušiti ( dobro, nemoj mi replicirati da to može svatko, ipak je to samo fraza ).
Naime, te moje bolesti su se nakotile i ako ih ne uzimam s maksimalnom ozbiljnošću, sa svom njihovom realnom snagom uništavanja, s njihovom namjerom i namjenom, ubit će me!
Ona tvoja zajebana i provokativna rečenica. '' Bogami bi to značilo da si mnogo zdraviji nego što misliš!"
Pišeš:
'' Ne znam što zapravo hoćeš! ''
Neću strah! ( strah od smrti je jači od volje za životom i to puno jači! On je strašno živ, aktivan , moćan, skriven, drzak. Volja za životom je neka romantična fraza u odnosu na taj strah )
A pisao sam ti da se ne bojim.
Kad sam u bolnici, nedavno, potpisivao se na svoju osmrtnicu, jer možda idem doma umrijeti, straha je bilo za trenutak u srcu, a onda sam udahnuo i rekao:
'' Makni se!''
Sada misliš da se hvalim, ali ga je istog trenutka nestalo. Gledao sam i slušao doktora koji se iskreno uzrujao, uspuhao, gubio dah pokušavajući me uvjeriti što će mi se možda dogoditi, ali je moj strah otišao!!! ( ''Jeste li vi mene slušali i shvatili?'' – pitao je )
Eto, toga se bojim, bojim se volje za životom koju nikad nisam izgrađivao već je bila nešto prirodano, dok sam strah od smrti trenirao, uvježbavao i progonio. A taj strah bi se pokušao vratiti s nadom, varati, podvaljivati, ući na neke skrivene ulaze.
Pokušaj me razumjeti, nedostatak straha je snaga u organizmu, u meni…
Znam da to znaš i možeš dograditi na drugačiji način, ( da trenutak ljubavi vrijedi kao cijeli život ) ali ja se borim onim sredstvima koje poznam. Ne želim da se ta volja za životom pretvori u neko sladunjavo i uzaludno moljakanje za svaki dan. Ustajem se svako jutro, zahvalim se jutru, suncu, kažem:
'' Dobro jutro, jutro, dobro jutro, sunce, dobro jutro; Bože; ja želim živjeti ovaj dan sa svim njegovim darovima i nedaćama: Hvala!''
Siguran sam da misliš da serem, ( I Bog misli da se preseravam ) ali sam čitao da neki ljudi požive i pet godina nakon onakve operacije kakva je bila moja, a meni je deveta godina.
2% su šanse nakon onakvog napada na gušteraču, a ja četvrti dan odlazim, bježim. Moj je prijatelj ležao tri mjeseca i pretvorio se u kostur.
Zato ti pišem da se igram, da plešem na nekoj mojoj ivici, s borbom koja je moj izum…i za sada samo moja. I borim se. I još uvijek ja vodim, ja serviram i to dobro.
Ako ne mogu biti Medo, i ako mi dozvoliš da biram, izabrat ću da budem Stepski vuk, a ne onaj tvoj Veliko Dečko. Na njegovom mjestu, poslije svega, ja bih umro, ja bih se ugušio..ili bih prestao disati. Legao bih na krevet, stavio svoju sliku pred svoje oči i prestao disati, zaustavio dah…
( Nitko nama ne brani da mislimo , da pišemo , da izvrćemo činjenice i posteljinu, da se pitamo zašto se grudi povećavaju i da se pitamo kako su izgledale prije a kako sada , da s povećalom tražim pjegice i bradavice i da se divim kad ih ne nađem, da se, bez ljubomore, povučem ako se približi On, jer je ON kao vremenska nepogoda, kao elementarna prirodna pizdarija koja će se jednom s tobom istopiti a u blizini ću biti ja i pokupiti samo tebe. Ukoliko se izmiješate, pričekat ću, jer ćeš se ti prije stisnuti i onda ga samo izlijem sa tebe. Ima on tko ga može sakupljati. )
I takve šale čine dio tog neobičnog dopisivanja.
I onda jednom čovjeku pukne film!
Jebemti! O tomu ću drugi put.
Nemoj o aseksualnim babama i bićima, o sumljivcima i dvojnicima , o sublimaciji koja se, ili koja se ne…..

" Ne znam što zapravo hoćeš?"

Glupo i krivo pitanje!

Pitanje je trebalo glasiti:

'' Ne znam što zapravo možeš!? ''

Opet se približavam!

Šalio sam se koliko sam znao, bio sam ozbiljan, koliko mi možeš vjerovati, bio sam svoj toliko koliko znam i mogu.

respekt

(da se ne misli da i ja, ovako isključiva, ne ostavim "respekt" članovima nizoz. korpusa ako je nešto
dobro napisano, a ovo jest, izvanserijski dobro.)

grubo se boriti...ne znači i prljavo :))

Hvala. I pisao sam dvaput. Prvi put sam umjesto poništenog slova kliknuo na " delete " ( i blizi su ! ) i sve sam zbrisao. Mislio sam da je to nekakv loš znak, a ipak sam sve ponovio. Po sjećanju.

Dobro došla, Pa!

Samo ću citirati Andrića , koji je to jako lijepo rekao u EX PONTU ...
'' Sad uviđam gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve , jer gubiti malo donosi žalost i suze i dok god možemo na preostalom mjeriti veličinu izgubljenog , teško nam je , ali kad jednom izgubimo sve , onda osjetimo lakoću za koje nema imena , jer je to lakoća prevelokog bola..''

(sve je rekao Ivo Andrić ...i sretno tebi i pla..... ..:))

*prevelikog

jaci smo mi vise nego sto mislimo...

Medo .......ti znas koliko ja tebe volim!!!!!!

hvala medek..i još bolje te našla..do nekog drugog puta :)

Netko odozgora ti je stisnuo Delete prije devet godina, ali ti si ih nakon toga uporno prozivio po sjecanju, svjesno...

zašto misliš da njeno 'hoćeš', nema i pregled tvog, 'možeš'?

Sto god ovdje napisala, tako mi se cini neadekvatnim u usporedbi s tvojim bolom, s tvom snagom, tvojim optimizmom...

za razliku od mene, koju je sinoc na blogu berezin matok izvrijedjao, i koja sam se probudila zbog toga u kurcu i vjerovatno cu cijeli dan biti...zbog glupog bloga gdje mi podcjenjivacki kaze s visine, da sam glupa i da se radije drzim usisavaca i jos stosta drugo

juicy-mama,nitko nas ne moze povrijediti ako mu to ne dopustimo...okreni se i idi dalje...

ojebogati, djusi :D... a da si nabaviš barem visoki kolesterol, ha? pa malo ka ojačaš... de majketi... jel ti život više uzeo ili dao, u tom tvom intimnom stajlingu, iskrene, ranjive djevojčice??

Ma nisam ja bitna...zelim reci, da me pizdarija i neki mulac, mogu oneraspoloziti...pa kako bih ja zivjela s necim tako ozbiljnim kao nas Medo?

Mam, ne možemo biti neosjetljivi na tuđe riječi koje su bez povoda, i neiskrene, i lažne....Mora malo boljeti. Ne bi bilo dobro da ne boli! a nije točna ni ona da na jedno uho uđe ,a na drugo izađe. Da, svakako da izađe, ali treba malo vremena za izlazak. Puno više nego za ulazak.

Da te nema ne bih imala s kim ovak čitajući te, potvrditi i svoje misli. Razumijeti ih ko da se meni događa. I nije isto, jer ne događa mi se bolest. Samo bol. Sam si rekao da je drugačije kad izgubiš nekog važnog, dragog, kad boluje netko tko ti je važan. Jer ta bol goni na razmišljanje i suočavanje sa. Kao i svi bjegovi. Ali, kad bdiješ nad svojim bdijenjem nekako je lakše, iako teže. Pitala me toliko puta kćer, mama..zašto ti toliko tuguješ zbog moje bolesti. Pa ja se mogu i znam nositi s njome! Najgore je kad si nemoćan, jer sebi prekratit možeš muke. Pa samo tako odeš. A kad je to tijelo tvoga tijela, samo se upinješ ne misliti, ne osjetiti. I gledaš i moliš boga da odeš prije...nje!

Oči, hvala za želje za plavooku i mene.

berezin je vjerojatno i očito jedan poluprosječni i prosječni muškarac koji zbog mržnje prema ženama an generale ima problem sa onima koje su mu par...po godinama i čemu sve ne. zato mu valjda sredovječne žene poput tebe đusi (i mene) dobro dođu da bilda svoj ego, jer nemre nešto drugo što mu jako treba...ljubav! da si ga čitala neki dan kako je razgovarao s martom, shvatila bi što mu je problem. but, tvoj glavobolja će proći...ali on sam sebi baš i ne!

a ma... nisi od volje da se samoupoznaješ, kroz ovu spiku :) desetu stvar sam te pitala. meni, savršeno nebitnu... a tebi, recimo, potencijalno objašnjavajuću zašto ti je tako kako je..

mene ovo tvoje iskustvo
podsjeća na priću o Jobu
nagrada te čeka ako ne na ovom svjetu čeka te na drugom

Mai, susreo sam se u ovih devet godina mnogo puta s gušenjem, s nedostatkom zraka, s panikom zbog toga. Vjeruj mi da je to jako blizu bolu koji ti osjećaš zbog svoje kćerke. Ne brini, ipak ćeš ti prije na put. Ja ću se pomoliti mom Bogu.

Znas, imala sam peride u zivotu, kad sam ucestalo imala panicne napadaje...koje zovem, smrtni strah..

.i ne znam jel to-to, ali definitivno je jedan paralizirajuci strah (uz sve ostale simptome), kada ti se cini da je to kraj, sada i na tom mjestu...i ne mogu zamisliti, da ce mi pravi strah biti tako strasan...mislim da cu traziti lijekove, jer se ne zelim osjecati tako...

Dojdek, Job je bio strpljiv i miran. Ja sam disident.

...kad kazem da ne znam, jel to-to, zelim reci, ne znam, je li tako stvarno izgleda smrtni strah, jer ga ne zelim...ma glupo mi je sada o tome, ali ti si otvorio temu, ispada, da tu moramo o smrti, a trebali bi o zivotu

Medo, gadiš mi se! Doslovce i beskompromisno. Još nisam upoznala gadnijeg čovjeka koji bi gadnije eksploatirao bolest da dođe do potpuno iluzornog i potpuno nevažnog statusa među ljudima koji bi nekome zdravom u umu trebali biti usputno razonoda. A njegovala sam terminalno bolesnog djeda, muža, prijateljicu i sad majku. Fuj, fuj, fuj, fuj, fuj, fuj, fuj, fuj...!!!

sigurno si našao svoj način ..koji vidim, nije dovoljan samo tebi...iako ga tako prezentiraš...ali kao da želiš tuđu potvrdu....koju pak...tražiš prilično autoritativno..i agresivno! Surova istina...je tako individualna da je to brutalno. Po toj istini...ja bih ti raspalila šamarčinu posred face da mi tako pametuješ nad mojim mudrostima...samo zato jer ti imaš svoje..i to što umireš...možda brže nego drugi...ne daje ti pravo da drugima zvocaš!

đusi, to je valjda (kažem valjda jer nisam probala) tako kao kad poželiš (a svi smo to bar koji put u životu poželjeli jer nam je bol bila preteška): da me bar nema! pa ti se želja...ostvari

Mmmmm, ja sam taj koji tebe stalno nešto krivo razumije, ali se pravim pametnim....i šutim.

smrt ne postoji

VV, pogledaj tekst kao literaturu, a ne kao stvarnost. Stvarnost je nebitna, pogotovo za tvoju sreću.

ne vidim zašto ljudi smiju dijeliti radost, smijeh, gluppost.....zašto ne mogu i smiju dijeliti dvojbu, strah i mudrost? ta očito jest da čovjek lamentira nad svojom rakom...čega se to vi svi bojite? svoje rake, znam. al ovo je ipak njegova...neka čovjek priča ako ima potrebu...i neka istog neba i nad njim i nad nama...vama. u čemu je problem? zar svatko mora pobjeći u mišju rupu kad se susretne sa izazovom zvanim bolest i smrt. zašto ju ne bismo mogli slaviti ili prije uobličiti, kako bismo se lakše s njome sreli? zašto nije dopušteno čovjeku za života jadikovati nad samim sobom? a zašto je tako poželjno da se svi skupimo nad rakom pokojnika (ma koji to bio) i važno ridamo...kao da je to važno...post festum! ma jebite se sa dvostrukim moralom!

pravi se i dalje. ako ti je ilizija mudrosti nužna za preživljavanje ;D

Mai, naprotiv, panicni napadaj je strasni strah od smrti...to je strah koji ne zelim...ako i trebam otici, zelim otici bez straha

007, nisam ništa izmislio. Nisam trebao ni objaviti. To sam ja, ja u jednoj fazi...i ništa više Moje misli.. Čak mi je tvoj "spoj" bio puno uvjerljiviji i stavrniji od moih poteškoća.

a znate kaj je meni muka...kad neki dan jedna blogerica ovdje objavljuje...da je upravo primila vijest da joj je otac umro...i onda svi blogeri redom dijele saučešće. e to je za mene...burleska! iako je i ona svoju bol podijelila sa svima nama...vama...smatrala sam da je to neprimjereno ovom mediju. no, suzdržala sam se od komentara koji bi bio posve drugačiji od onih koji su bili uobiačjeni to večer. imala sam pijetet prema boli i njenoj potrebi da to objavi urbi et orbi!

Hej, Kori! Kada će fotka o Sudnjem danu. Treba mi.

Ma boli me taban izmišljaš li ili ne....ja nemam tih potreba cjepidlačiti oko toga je li netko napisao istinu ili ne. Jebemise...stvar je u razmišljanjima...i ne komentiram komentare neko tekst...u kojem ti svojoj izopačenoj percepciji daješ sebi pravo nekome reći da mu obitelj jedva čeka da umre jer im treba 'njegov' kvadrat stana! Pa rekla bih ti pučkim izrazom: pi*ka ti materina tko si ti da nekome tko umire kažeš takvo što? Koliko trebaš biti trul?? Očito ti se prvo raspala duša..a s njom je i tijelo počelo. ma fuj....(dobro je rekla vega)

pam, zašto imaš potrebu to reći? ta valjda zato što je i taj čovjek drugom čovjeku imao potrebu nešto reći! i čije je veće pravo reći? tvoje? to ti odgovori sebi!

Mai, ovdje imam iluziju (?) da imam neke prijatelje, dakle, obavjestavam ih, sto mi se dogodilo, da sam tuzna...mozda je to glupo, jer ovdje ima i nedobronamjernih, koji onda tu slabost iskoriste zaradi sprdanja i to je uzasno....meni to nije bilo strasno, sto je ona to napisala za oca...

i ovdje na kraju ne ide...fuj, pam! no kad tad bol zakuca na vrata...svakom od nas. tada je to najveća bol jer je...naša! a davno reče jedan pametan i mudar čovjek: sve što je ljudski, nije mi strano!

Ti ti je ono klasično....požali se prijateljica prijateljici: ajme...noge me jako bole....a ova odgovara: joj daj ne seri...da znaš kak mene bole..pa šutim! ...E to ti je to. Mene niš ne boli trenutno...i ne umirem od raka za sad....pa sam u startu u boljoj poziciji da mu kažem: gle ne seri....nemaš pravo gaziti slabije...jer uvijek postoje jači..i od tebe!

ma razumijem te đusi. ako je itko odbolovao operaciju svoje kćeri dok je bila u USA i život joj visio o koncu, zahvalna sam iskričarima, jer oni su bili uz mene. no, u trenutku najveće boli valja biti sam sa sobom. kasnije, čovjek to može podijeliti s drugima. ali, dijelti bol u trenicuima dok je ona na vrhuncu slabi čovjeka i besmisleno je. jer tada nisi sam sa sobom i svojom boli kako ćeš se nositi s tim, već rasipaš snagu na gluposti...druge ljude koje ne boli. oni suučestvuju ali ne suosjećaju. suosjećati znači kad si proživio to isto pa znaš kako je!

Medo,moja je zelja da ti sudnji dan bude odmor,oprost i novi pocetak bez boli,suza i tuge...

I druga blogerica je imala potrebu nekom nešto reći mai.... čak i o gubitku oca i o svojoj tuzi! Zar ona na to nije imala pravo mai, bez obzira koliko medij u nečijim očima bio primjeren ili ne? Možda se radilo o ljudima s medija, a ne samo o mediju?
Možda to priča o njenoj osami u duši? Tko to zna?
Sve što bismo napisali o toj temi bile bi samo naše pretpostavke...
Nebih se složila ni s tvojim NEBODRENJEM drugih u bolesti medo... jer nismo baš svi isti
Zar misliš da ljudi u sebi neznaju težinu svoje bolesti, pa im je potrebna "podrška" drugih... da su uskoro mrtvi?

Ne znam mai, nikada nisam bila u tvojoj situaciji, na svu srecu i mogu samo zamisliti, kako ti je bilo...ali svi smo razliciti...netko svoj bol vice javno i na glas, a netko ga skrije u sebi i vice u sebi...sto je bolje, sto se smije ili ne...nema veze sto mi kazemo

meni je frapantno, kako su najemotivniji i najagresivniji komentari osoba koje se uzdaju u ratio. neka jebena racionalizacija je fakat podbacila, pa ajmo Medi lomiti zube zbog toga..

zbrojite se malo, ljudi.

Fata 1, "trebam nešto sa čim mogu manipulirati. Trebam laž!" ( kaže dr. House ) Je l' to lakša opcija.?

Preletjeh komentare i na osnovu preleta odgovaram: tekst je shit, mudrosti nema, Medo je nula od osobe. I kvit.

vega... e ajmo ko malo, Kundere...'Nisam kadar potući slabijeg od sebe'.

o jebote, kako bih ti se krvi napila, samo da nisi takav drhtavi slabić. lažljivi i manipulatorski. odjebi od teme, majketi.

Mmmm, ma pusti je. Pusti i Pam. One pričaju o sebi, o svom svijetu i svojim vrijednostima, i sa svojih visina. VV me je oduševila. Čak može i bez maske.

bol je zajebana stvar. i, samo je naš problem nesposobnost nošenja tog tereta.

Medonjo je OPET napisao dobar blog! :)

(logirah se samo zbog ovog komentara)

i Medonjo, savjet (oprosti na smjelosti)-da bi zapis bio pun mudrosti, ne smiješ nikako pisati o svojim unutarnjim vrelima. moraš gađati druge, manipulirati, lagati, insinuirati...tek tada ćeš dosegnuti najviši level i biti više od nule

ojla društvo :)

je da je moglo onak jos malo krvolocnije...pa da bude alla "zlocin i kazna"...al dobar je zapis :)....(a e, ae...gadis mi se dostojevski) :))))

Meija, ovdje je rečeno da je jako teško i bolno ozdraviti. Nije to samo u fizičkom smislu. To vrijedi i za duhovnost. To vrijedi i za potonuli svijet, podzemne garaže. Medvjeđe brloge. " Ne talasaj!"- rekao bi Vladan.

(Daljnje komentare Medine ogavnosti pišem na svojem blogu. Tko mi se želi "napiti krvi" nek izvoli maknuti prste onamo. Ovom crvu ne želim davati ni slovca koje ne zaslužuje. I neka se da pokopati, a ne spaliti - crvi će ga unatoč svemu još uvijek htjeti.)

Dakle ni takva moćna neposredna prijetnja ne budi život u nama već samo strah. A naravno. Znao sam, a ipak se došuljao s potajnom nadom da ću kao tat iz prikrajka ugrabiti neku kost od koje bi radio oltar. Naivac.

"sa samog ruba pameti stižu mi strašni savjeti, al ja bi da proživim na svoj način" ;)

A jebiga Medo, ne može se u svakome probuditi inat jer neko bi se hvatao i za slamku nade. I ja često otpjevam drugima onu poznatu Miladinovu uspješnicu:-A zar ne bi bio štos razbit životu nos da osjeti on moj džon, moj džon, moj džon.
Životu, a i raku. No kad bih ja vidio da me rak sačekuje s bejzbol palicom u mraku pokušao bih zaobići tu ulicu, a ako bi uletio u slijepu: e tek bi onda:-Samo nemoj po glavi!
Usput, najbolji blog ikada napisan na iskrici, a humor ti bezvremenski opušten i lak.

Medo, tvoje pisanje izaziva svakojaku zavist, a kod nekih i nemoć u svojoj pameti.

Dudh, kojom se ono brzinom približava Veliki sudar?

Medo, svake sekunde smo za 21 km bliže Vegi.

Medo, da ti nama fino skeniraš nalaziće?Pa ih fino pejstaš na blog.

Uh, jebote! Ja sam izgleda nešto ubrzao . Vremenski skok. Kapija u svemiru.

Medo, ma to ti kroz crvotočine. U lijesu.

Marta-marta, da li se računa cijev u grlu. To mogu dobiti potvrdu i od vodoinstalatera. Obična smotana cjevčica zvana kanila.

napismeno i kvit.

Dudh, duša će mi u zlatnoj kočiji sa sv, Ilijom i kao sv. Ilija. A tjelo će biti druga vrsta energije ( crvi )

Medo, ma ja ne bih tebe dao crvima nego beloglavim. Supovima. Kao i sebe.

Marta, pa ti mene zajebavaš. Zajebavaš i kvit.

Bio sam u Belom ne bi li im donirao organe, al' su mi njegovatelji ranjenih, povrijeđenih i otrovanih rekli:-To ne možemo primiti, nema zakonske regulative.

Zajebavam.Zeru.

I onda mi ništa ne preostaje nego, jednom kad osjetim naglo i nepodnošljivo olakšanje, kao magarcu otkrivudati negdje u šumu.

Gle..znam da je vjerojatno teško ne razmišljati o umiranju kad ti ga jednom izgovore..Ali, mišamu, 9 godina si živ.Oživi više.

Ima ovdje i onih koji su za apsolutno sve...nadležni, a bogme i puno znadu. O milosrđu, posebno. Posebno je poglavlje milosrđe prema svojoj osobnosti. Bajka.

Živ, klan, nedoklan.

Milosrđe je kurac od ovce, Medo.Svi smo uglavnom milosrdni na kratke staze.

Marta, ti voliš monologe i vodiš monologe, ja pišem o svojoj borbi. Kakva je bitna razlika?

Znači, ti voliš svoju bolest?

Kužim.

Medo, razlika je u tome što je tvoja pojezija neuporedivo bolja. I mnogo pismenija.

Sve ti je to stvar gramatike.

Da li je moja borba ikoga povrijedila na ovom blogu. Spomenuh li ičije ime, umanjih li ičiju bol?

Medo... ne trebaš LAŽI, jer ti znaš ISTINU... ali trebaš... jer i ti si čovjek od krvi i mesa kao i svi mi........ TREBAŠ OSJEĆAJ da je neko živo biće kraj tebe, da ti želi pomoći, da želi na neki način jedan dio tvoje boli preuzeti i na sebe.... onoliko koliko je i ono sposobno, i koliko može nositi...Jer dragi moj medo, nisam ovdje da sudim, ni tebi ni nikom...pa čak ni vegi, koja te očito ne razumije,.... teško se sa svim tim nositi, pogotovo ako sam nisi ni slično prošao...
Reći ću ti SAMO da su ŽIVOT TRENUTCI.... trenutci vrijedni pamćenja......

Medo, samo tvoje pisanje je povrijedilo, jer vraški umeš.

Jbt, ti bol fakat doživljavaš kao nešto čemu bismo svi trebali težiti.Mislim da bi bilo u redu umanjiti tuđu bol.(ako već spominjemo milosrđe)

Fatamorgana, život je zarazna bolest koja se prenosi seksualnim putem i smrtnost joj je stopostotna. Bar za sad dok naučenjaci ne pronađu neki lijek il' eliksir.

Umanjenje boli nikom nije donijelo ozdravljenje, samo olakšanje.

Jednom davno rekoh da bi bilo elegantnije djelovati preventivno.

ožujka bi svima prepisala morfijum.

Što te naljutilo.Ljetos sam odjurila doktoru jer sam napipala kvržicu na čeljusti..blizu grla.Reče mi lik da se nemam čega bojati ako ne cugam nemilice dok pušim nemilice.

ožujka, a ta prevencija je kurton.

Utješio me, kvržica je nestala a ja i dalje pušim nemilice.

Dudonjo, zajebi.

ožujka, imaš duboko grlo ko Linda u najboljim danima.

Heh..jesi blesav.

...a i za to kažu da nema lijeka. Koligod buem učijo umrijet ću blesav.

Uglavnom, bilo bi mi žao da Medo otegne šapice.Ali je glupo što uživa u bolesti.neprirodno, mišamu.

Ožujka, meni ne bi bilo žao Mede nego sebe.

A ekipa koja mu aplaudira ga samo podržava u toj zaljubljenosti u nešto neprirodno.

Fata, na folografiji se vidi...misliš li da to trebam sakriti. Za vrijeme rata sam fotografiran s puškom. I to bih , možda, trebao sakriti. Svako iskustvo koje je samo moje, zar bih trebao kriti? Ono ne vrijeđa. ono je preslik - fotokopija uspomena i doživljaja, ma kakvi oni bili. Oni su moji.

Pa ja se samo i zaljubljujem u neprirodne plavuše.

Gdje je fotka?

..pa me još više razveseli crni muf.

Dude, ne pričamo o tebi.

istinska neprirodna plavuša će imati i neprirodan muf.

Marta, osam godina ja to živim. I živ sam. Zar ti to ne govori ništa.? Što je tu neprirodno? Neki dan sam se oženio.

Za bolest vjerojatno:) Gibam.Živi.Baj!

Da, dobro kažeš, ta mnoge sada umjesto trokuta nose irokezu. Jebem ti šaku sa srednjaka i njegovu modu. Sjebo mi romantiku.

To je moja vjera u život. i moje primanje bolesti. I moj optimizam.

To je meni moja borba dala da ima Tita za maršala.

Medo, a jel' ta nevjesta prodana?

Ne vidim grubosti u tekstu, niti ponašanju ... tvoje pravo da tako razmišljaš.

Medo, ono tvoje o pojeziji i tri točkice bi trebalo uči u antologiju i u školske bukvare.

Ja bih ti za to dao nagradu 7 sekretara skoja, ma kiliko ga drugi proglašavali šundom.

Dudh, sve zna o meni. Dovoljno za početak!

7 sekretara SKOJ-a nije šund.

Idem ja ono kopirati.

Jer bolje dobra kopija nego loši originali.

(Ako Medo obriše, neka bude i ovdje:

Medo, gadiš mi se! Doslovce i beskompromisno. Još nisam upoznala gadnijeg čovjeka koji bi gadnije eksploatirao bolest da dođe do potpuno iluzornog i potpuno nevažnog statusa među ljudima koji bi nekome zdravom u umu trebali biti usputno razonoda. A njegovala sam terminalno bolesnog djeda, muža, prijateljicu i sad majku. Fuj, fuj, fuj, fuj, fuj, fuj, fuj, fuj...!!!

I meni se gadi...al' fakat...već neko vrijeme. Odvratno nešto! Ta ista odvratnost...njegov je vlastiti egzekutor..! I zato trune...iznutra. Fuj..

(a sad polaganje za 5 poena, a pretvorilo se u osam tj. 5 +)

Teta VV je jako dobra u duši. Njezine su riječi utjeha u srcu za svakog tko je razumije. Neću ništa brisati. Ni tvoju poeziju, ni točkice od 007. Svi mi imamo ovdje svoje mjesto, i svojoj dimenziju....

Jure, znam da nije bitno, ali je točno!

Medo, oduševljen sa s ovim polaganjem. Kao da sam sada u Novoj Zelandriji.

Dudh, znaš li da su trešnje u mom selu počele sada cvijetati. Ni među voćkama nije sve u redu.

Medo, ja se radujem trešnjinu cvijetu ko da sam u zenu. Oliti chanu.

A te trešnje sada cvjetaju radi mene.

...kao i tikve.

To je bit "vjere". Radost.

Bio u Nišu jedan fini kafić Chan Chan, a u kafiću dvije lijepe konobarice, s jednom dogovorio put Moskva - Peking

Ima Mai praf; dobri smo mi dečki!

Bar smo to pokušali biti.

Tako je Medo, pa iako nismo ništa dobili nismo ništa ni izgubili.

...dud, a kak bi dosao do Mocbe?

Mam, ja znam put. Pješaka. Put Slavena.

đusi, vlakom. Kad sve stane vlakovi idu dalje.

Bolje da se maknem s bloga, da si ne pokvarim renome :)))
pohvaljena sam, nezasluzeno, mislim, nicim zasluzeno, pa sta god kazem, osjecam da moram nastaviti u tom smjeru...a po koji put zelim biti toksicna...ali, sa smrcu se nikad ne salim

Tako je Medo, jer i pijun je figura kad se gura.

..a do CMokbe s par klikova.

ma znaš kaj mala marto, čitajući tvoje gluposti ovdje i sada na ovom blogu ne mogu ne reći ti...,a da ti pođeš u neki vrtić pa da tamo zatražiš da svi postanu mjerilo stvari prema...tebi? jer znaš marto, patuljci stvarno pojma nemaju! jer kako djetetu objasniti kako i što misli odrastao čovjek? eto tako mi otprilike djeluju tvoji komentari na medin blog. iako pri tome nisu uopće nevini kad djeca u svom neznanju znaju biti. dapače, ti si istureno odjeljenje vega bojne! ponekad sam ti se čudila (kad pišeš sama do sebe a ne po narudžbi) kako si visprena i lucidna. no, kako je to u funkciji hijerarhije (otprilike ko priča kosorice ovih dana sa imperijom i uzvraćenim udarcem) prozirno mi ovo sve! bdw ja sam se prošetala i razbistrila glavu i um...možda nekima s ovog bloga kojima očito govor mržnje nije stran (vega) ne bi bilo loše da prošeću i razluftaju glavu. poradi svoje opće netrpeljivosti prema svim i svakom...a osobito mislećem. no, kao što rekoh neki dan, neke izjeda rak a neke zloća, pa su sami postali...rak!

Obožavam čitati medekove blogove.
Niti su grubi, niti su patetični, niti žicaju nekakve osjećaje, niti su mi teški za čitanje..
Zadivljena sam što je naučio govoriti o svojoj bolesti kao o nečemu posve normalno..
I on ima "pravo" i na crni humor s nekim s kim je u istom rangu bolesti...i onaj drugi to percipira iz njegovih usta posve drugačije nego što bi iz mojih.. Oni obadvoje znaju da znaju..samo što medo ima muda reči istinu na glas..

Hvala Pogni. Lud dan. Nisam u životu imao toliko tereta i teških riječi na leđima kao danas. Kao da se nešto okrenulo naopako u svemiru. A obično razmišljanje,običnog starijeg čovjeka...i pomalo umornog.

Nekoliko puta sam čitala taj zapis, Medo i mogu ti reči da je kao svi tvoji zapisi jako dobar i iskren i da u njemu nisam našla nijedne rijeći s kojom bih ikoga vrjeđao pa sam se pitala, čemu takva reakcija. Vjerujem da su takvih komentara sposobne samo osobe, koje nemaju najboljeg mišljenja o sebi pa jih hvata paničan strah več kod same pomisli na takvu diagnozu, kakvu si ti preboleo. Ja znam istinu jer ne pripadam samo tvom virtualnom svijetu ali mislim da nema smisla nastavljati raspravu o pojedinim tvojim komentatiri(ca)ma , pogotovo ne jer je svakome tko prati i čita blogove jasno da je jedini razlog za današnji napad na tebe tvoj dar za pisanje, tvoja kvaliteta koje ti ne možejo oprostiti, ali šta se može, istina je takva : TKO JE DOBAR JE DOBAR A TI SI NE SAMO DOBAR VEČ SI NAJBOLJI BLOGER, pa te se zbog toga napada . Svaki tvoj zapis je dokaz za tvoju kvalitetu a time i razlog više da te se pokuša napadima diskreditirati ili te natjerati da odustaneš od pisanja. Kako si se znao nositi sa svime u životu tako se znaš nositi i sa takvim napadima i sa ljudskom zlobom a toga je sposoban samo veliki čovjek, kakav si ti, dragi Medo !

Pa nećemo pretjerivati bez posebne potrebe, draga moja Plavooka. Ipak hvala, iako ja dobro znam što ti misliš. I zašto.

Beli, Cres i Lubenice.

Dudh, sve je bilo za ljude,kad je tvoja zadnja na blogu. Sve zamotaš u prijateljstvo ( desetke ružnih riječi, poetičnih točkica, nepotrebnih i nerazumljivih uvreda...i čudnih žena ). Kao istinski terapet.