U stvarnosti, realnost je puno drugačija....

Link


Pitam se ..oko ove priče..samog sebe..ali do pitanja ćemo doći. Godina je 1945 drugi svjetski rat se bližio svome samome kraju. Bilo je to doba mnogih počinjenih zločina protiv čovječnosti, koje su u to doba počinili pripadnici njemačke vojske, iako treba napraviti razliku unutar ovoga. Pripadnici SS trupa su bili oni koji su bila odgovorni za masovna pogubljenja ljudi, dok regularna njemačka vojska koja je vodila rat bila je Whermacht, koja nije bila niti sudjelovala u ratnim zločinima. 29.aprila je…1945, Savezničke trupe koje su napredovale u završnim akcijama sloma nacističkoga režima, došle su pred vrata koncentracionog logora Dachau, mjesta ozloglašenog za sva vremena, mjesta stravičnoga zločina protiv ljudi, gdje je nacistički režim ubio na tisuće židova i ostalih koji su smetali bolesnim umovima, mjesto patnje, torture, ubijanja, koje se sada našlo opkoljeno američkim vojnicima 45 pješačke divizije.

U 9 i 30 prijepodne, tenkovi 101 tenkovske brigade ušli su grad Dachau , zatim krenuli dalje u osvajanje teritorija. Njemačke postrojbe su se povlačile bez izgleda da zadrže američke trupe u naletu. U 11.00 sati prijepodne,američki vojnici dolaze do koncentracijskoga logora i ulaze u njega. Ono što je govoreno američkim vojnicima posebno se odrazilo upravo toga crnoga dana, a to su upravo priče njihovih nadređenih o SS vojnicima, kao o vrhunskom zlu koje postoji, i da im se nikada ne smije vjerovati i da su spremni na svakakve trikove, čak i ako pristanu na predaju, iako je tim ljudima u trenutku predaje vjerojatno jedina želja bila da ostanu živi i da su se mogli nadati kako će amerikanci sa njima postupati kao sa zarobljenim vojnicima na bojištu…ali…nije bilo tako.

Nakon što su amerikanci ušli u logor, zatekli su stravične prizore hrpe mrtvih tijela razbacanih ili na hrpama, kao i vagone pune leševa, prizore koji zbilja su krajnje užasni. Iako su se predali, pripadnici SS postrojbi, čuvari i njihovi zapovjednici, nisu očekivali ono što je ubrzo slijedilo. Amerikanci zgroženi prizorima koje su vidjeli, jednostavno puni gnjeva i osvete, brzo su presudili nekim od SS-ovaca, i tako u 11:30 u jednom trenu ubili gotovo 122 čuvara ovoga logora, bez pitanja. Iako su dobro postupali sa zarobljenim njemačkim vojnicima koje bi zarobili na bojištu, i koji su bili pripadnici wehrmachta , i poštivali kao i kao ratnike koji su bila zarobljeni u časnoj borbi, pripadnike SS su vidjeli kao one koji su ubijali nevine i vršili neviđena zlodjela, pa su ih tretirali kao da nisu ljudi, već kao životinje, a tako su im i presudili. Nakon što su oslobodili ljude koji su bili zatvoreni u logoru, ti ljudi su pak imali svoje motive za osvetu, da torture koje su doživjeli kao i gubitke članova obitelji.

Gotovo 40 stražara ubili su samo oslobođeni ljudi, i to mnoge golim rukama ili predmetima, i to na vrlo okrutne načine. Neki od njemaca bili su poredani od jedan od zidova u logoru, kada je jedan mladi američki vojnik, ne više od 20 godina, otvorio vatru na njemce, jer je mislio da će pobjeći, i tom prilikom ubio 12 ljudi. Još nakon toga gotovo 358 njemačkih vojnika je bilo zarboljeno i držano na hrpi. Iako su se stvari malo smirile, i djelovalo da su se strasti stišale, ovo još nije bio kraj. Jedna od priča govori o njemačkom stražaru koji se sam predao sa svim obilježjima i medaljama, ponosno pozdravio amerikanca sa ¨ Heil Hitler ¨ i očekivao častan odnos prema njemu i prema svim protokolima. Američki oficir ga je pogledao, a zatim tijela izmrcvarenih ljudi oko njega koja su se raspadala, nakon čega je pljunuo njemcu u lice i naredio da ga odvedu.

Ubrzo nakon toga se čuo pucanj, a protokola…više nije bilo. U 14, 45 poslijepodne 346 njemačkih vojnika je bilo streljano, i doživjeli tako svoj kraj. Mjesto strave, na svoje zadnje dane doživjelo je još jedan masakr, i to onih…pravednih nad onima koji su krivi za zločine, masakr iz osvete. Saveznički liječnici ni jednom umirućem nisu pružili pomoć, a oni koji su još bili živi, su dobili metak kako bi definitivno bili dokrajčeni. I jedan američki poručnik, sjećajući se priča o zlim SS-ovcima, je nekolicinu zarobljenih koji su se sami predali, odveo u prazan vagon i sam ih ubio sve vlastitim pištoljem. Uz rijetku nekolicinu njemaca koji preživjeli, a od njih je i liječnik iz logora, 560 ljudi je bilo ubijeno, i tako ih je snašla sudbina, nadali su se spasu, a dobili su smrt. Iskreno, ne žalim ih, nisu to bili nevini ljudi očigledno, kao što je posebno ss-ovce dopala ova odmazda.

Ono što pitam sebe, a iskreno ne znam da bi ikada volio dobiti odgovor na to pitanje o sebi…bi li da sam tamo reagirao jednako?, da sam vidio što i oni..i tada i navali gnjeva i adrenalina počeo pucati i ubijati odgovorne za zlodjela, ili..bili vi to isto napravili u tom trenutku?..postoji li u tom trenutku moment razuma, i možeš li barem sebe spriječiti da ne učiniš nešto takvo, ako već ne možeš druge zadržati u svome naumu, ili bi jednostavno svatko u tom trenutku odlučio presuditi onima odgovornima.

a što nebi, lakše ti ih je ubiti nego čuvati i strahovati od njih.

mislis da je ta misao vodila amerikance..?

naređenje je bilo; nema zarobljenika, to će nas usporiti, Rusi će nas preteći!

pa to je ono sto se i ja pitam..dali je to bilo naređenje...

čini se da više žališ za SSovcima nego za stotinamqa tisuča pobijenih u tim logorima

ma ne...nije bila uopce poanta za zaljenjem..vec kako bi svatko od nas reagirao ivan..a daleko od onoga sto si rekao..vjeruj

ehm...sad opravdavati..ili ne...nema opravdanja kad se gleda sa vremenskim odmakom, jer se nije poštovala ženevska? konvencija o pravima..bla bla..ali i ali...ti ameri nisu sad iskrcani i odmah odvedeni do logora...dakle proveli su rat, dosta mjeseci prije..u ratnom okruženju, dakle ginuli su svi, nemilice, ko prvi zapuca je živ..i po tom rezonu, jednostavno im je bilo dosta zgubili su živce..i posegnuli za svojom pravdom...
svaki rat ima svoje negativne strane...svaka strana ima svoje razloge opravdanja i ostalo
možemo mi sad trditi da nije trebalo ni smjelo tako..
ali po drugoj strani niko ko se ne nađe u takvoj situaciji ne zna kak bi reagirao...dakle ..ne znam, ne može se znati...niko ne zna...zna se kaj bi trebali i kad bi trebali..ali velim..to je mišljenje iz grijane prostorije,uz pc, sa odmakom od johoho godina..

da ladona...dobro si rekla..kao i uvijek ako smijem dodati..

uhh vratih se..//
tnx:)..ali dodala bih..
da je mislim... upravo jedan am.general, zapovjednik..uglavnom faca, užasnut i zgađen viđenim, ali i zgađen ponašanjem "običnih" građana..naredio upravo njima..građanima grada pored kojeg je bio logor...mimhod..po logoru, da jednostavno prestanu sa spikom, "nismo znali da je baš tak"..."nismo mi ništa znali o tome"..i da, onda su morali sve to gledati, i napokon vidjeti..kaj je hitler mislio pod "konačnim rješenjem" i naredio, a ss sproveo...i iako su se neki iskreno užasnuli i padali u nesvjest..svejedno su morali..
e ta naredba i to.. mi je opravdano, ali u potpunosti...

a sad za ozbiljno.. odoh:))

la dona..meni se cini..da bi ti kao ameri postupila..:)