crtice s ulice.......

dugo me ne bijaše :)...nisam imala razloga dolaziti s crticama. nije se niš crtalo. do neki dan. ma nije ni to neki crtež, ali ipak....onako...dakle, nakon dužeg vremena prisilili me da sjednem za volan pa u grad. muka teška. mrzim voziti po gradu, mrzim semafore, mrzim čekanja, mrzim budale koje trube i pokazuju srenji prst (ponekad i ne pokazuju, ali znam što misle) kad vide ženu za volanom. olakotna okolnost bijaše to što je nedjelja, gužve su manje, pa rekoh, ajde....kad se već mora. i na remizu. majko moja, u drugi svijet. sa istoka na zapad. ili jugozapad, nema veze.i tako, odvezem ja svog juniora, (tj. on je mene vozio do tamo) na neko druženje, pa ti mama vrati auto doma da ima bracek kad se probudi. vozimo se tako, po slavonskoj, onako, leggero, nema gužve. sve ok. u tom smjeru. zavukao se u neku uličicu, pa još jedna, pa lijevo, pa druga desno....smantalo mi se u glavi. vidim, auto na rezervi. bojim se da se ne izgubim na povratku. ostat ću i bez benze. no, izlazak se pokazao lakšim nego sam mogla i poželjeti. i tako, opet ja na slavonsku. volim se brže povesti kad sam sama. rekoh, sad ću si dati gušta. al' da nebi..cesta je u takvom stanju da sam odustala gotovo na startu. bojala sam se da mi kotači ne otpadnu. i eto....polako, 60, 70...izbjegavam rupe..a što mogu. u jednom trenutku sam se počela smijati. sjetila sam se jednog prijatelja, "stručnjaka" za vožnju. jedini je on uspio u tri rupe na cesti upasti četiri puta :).

eh...večer :)