U meni pišeš knjigu.
Ispisuješ kvrgava slova i na silu izravnate trotočke. Simbole što pričaju o lijepom, o trajanju, o toplom. Svaki potez započinješ ubodom u meko jer izbjegavaš okoštale ožiljke i otvrdnjele kožne džepove starih rana. Utisneš stilus dok krv ne poteče iz prerezane kapilare i napuni uleknuto mjesto poput tintarnice u koju ćeš umočiti pero i bez otresanja zagrepsti prvo slovo novog poglavlja. I do kraja ne prekidaš rez.
Razlijevaš si dušu po grimizom prošaranu bolnom baršunu. I svoj srebrni sigil ostavljaš na kraju svakog uzdaha. I pečat poljupca u zagrijanoj i tmastoj krvi svake točke.
Na živom tkivu ispod kože utiskuješ mi roman u stihovima.
21.10.2011. u 7:54 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar