Umorni Bukovsky

Nisam trebao pomoć, trebao sam čudo! " Učini čudo ( ? ) da ova neshvatljiva bol nestane! " Tražio sam Čudo!

Nigdje nisam vidio ni pomoćni izlaz, i rat sam počeo zbog toga, i rak sam dobio zbog toga, i alkohol ( nitko ne spominje alkohol, samo pranje čaše poslije neuspjele predstave ), i psihijatre, čak mi se i ludnica činila spasonosnom.

Čitali smo puno o besanim noćima, ja sam navečer lijegao u krevet i padao u nesvijest od ''potištenosti i iznemoglosti''. Kada bih se ujutro probudio, budan i prihvatljiv mir bi trajalo do prve sitnice koja bi me posjetila na nju, i tada opet isti dan, bez glazbe, bez riječi, bez pomoći ( to se nije ni moglo opisivati, nisam ja plakao, ja sam cijeli dan gladno ječao) .

Nije mi bilo dozvoljeno ni da naslutim da vrijeme nešto čini..sve se činilo trajno, neprolazno, zauvijek..

Zapravo, sada mislim da je dobro što se sve tako dogodilo jer bih inace bio danas u braku s jednom dosadnom, sveznajućom ženom koja bi imala 10 godina vise od mene, zavisio bih od nje i bio vjerovatno prilično umoran.
A ovako je umoran On, sto je manje zlo, iz moje perspektive.

A ja se, prije ili kasnije, ipak naspavam.

Bar kad pada kiša..

dobro jutro medo brundo.
dobar tekst i ujedno bolno istinit. još te muće osjećaji, sjećanja ...nije ti lako.

d,,,`jutro..

Sve je dobro kad se dobro završi. Dobro jutro Ane, i dobro jutro Mačak ( " Stari mačak "- bar po mudrosti ).

Dobro ti jutro,...
...opet lepo ,..kaj drugo reć !

Baš volim te tvoje priče s odmakom...(i) nije da se bolje vidi,
nije,nije,..samo nekako ko da ishlapi prvobitni vezivni element.

al zanemari mene,...još učim.

I taj način učenja je najbolji.

Bemti ga život šta sve nosi- ima da se nasmiješ čudu koje odpihne ljutnju, uvijek iznova:-)))

Ah da...Djutrooooooo;-)

Biseru, nikad nije kasno ni za sreću, le l' tako?

pa i kad je kasno nije prekasno, uvijek dobrodošla i prihvaćena oberučke:-)

jutro, čovječe! dobro neko vrijeme za priče u sitne sate...ako ništa nitko ne ometa! ovo jutrom uz kavu, friško za čitanje. umjesto peciva. uvijek sam, ali obično post festum, pitala se zašto je tako bolilo? jer dok je boljelo često sam rekla: bolje da nije ni bilo! but, poslije shvatiš kako je svatko tko je ušao u naš život imao razloga. po nas! čak i oni koji su donijeli, odnoseći! odmak je strašna stvar, a najbolje vidiš....kad te nema!

Dogodit će se čudo ludo.