smak smaka

iz prijašnjih epizoda:
twirl je, iako predodređen za čuvara galaksije, zbog zajeba sa sablasnom gongolom izbačen od strane vijeća čuvara, i na njegovo mjesto je postavljen njegov brat, kralj artur. peti element, ljubav (marina), se odmah prebacila uz novog čuvara. crni planet koji je u međuvremenu postao crna rupa, pojavio se na pragu sunčevog sustava, sa samo jednim ciljem: progutati sve pred sobom....

svijet se suočio sa dosad najvećim izazovom svog opstanka, uništenjem.
vijeće čuvara galaksije je izračunalo putanju crne rupe preko mliječne staze i uvidjevši da će nestati samo sunčev sustav, odahnulo. jer ionako nemaju rješenje za tako velik problem. do sad su se suočavali samo sa zalutalim svemircima iz dubokog svemira, koji bi ionako, sami od sebe, zbrisali dalje, vidjevši močvaru ovog dijela svemira, i u svim kartama, ucrtali opasku: obavezno zaobići.
na zemlji, sve nade su bile usmjerene u pravcu kralja artura, koji zapravo nije ni sumnjao da će uz pomoć petog elementa uspjeti zaustaviti tu pošast što nailazi, jer ipak je on kralj artur. a i vidio je na filmu kako se to radi.
čovjek koji nezna ništa, je također umirivao svijet svojim nepokolebljivim izjavama: -ja neznam ništa!-
dok se crni rupac nezaustavljivo približavao točki sa koje nema povratka, a kralj artur prepuštao ljubavnim užicima, twirl je, nesvjestan opasnosti koja se nadvila nad svijet, brao maslačke i tratinčice, nizajući ih u ogrlicu za zlatokosu guščaricu, koja je pazila na guske u obližnjem potoku.
spuštala s posljednja noć čovječanstva.
kralj artur se svojski trudio, to mu se mora priznati.
čak je i marina bila iznenađena.
ugodno.
ok, nije ga voljela. i bila je od iluminata poslana da neutralizira čuvara galaksije, ali ovako dobrom kraju se nije nadala.
na livadi iza pećine, twirl je osjetio da se nešto neobično događa sa zlatokosom, jer iako je pala noć, ona je još uvijek bila tu, slušala zadivljeno njegove priče o velikom svijetu iza planine, a ona nikad nije bila tako daleko od kuće...
pokušavao se twirl sjetiti što je sve napisao u priručniku za preživljavanje, u blizini žena, ali...
...ali, jedno je bilo teoretizirati zaštićen u pećini, a sasvim nešto drugo naći se oči u oči sa jednom od njih, sam, prepušten na milost i nemilost njenoj ćudljivoj prirodi...
mora hitno nešto poduzeti, jer bilo je samo pitanje trenutka, kad će ona shvatiti da nema blage veze što treba učiniti, i da samo petlja i prtlja..a to je, čak je i on bio toga svjestan, kraj.
razmišljao je, razmišljao,...razmišljao,..i dosjetio se.
zadivit će ju crvotočinom u crvotočinama crvotočina, tako da će zaboraviti na strašne stvari koje žene čine muškarcima, kad imaju za to priliku...
otvoro je jednu
malo je čudno izgledala, takve još nije vidio, kao da će se nailaskom na nešto zatvoriti sama u sebe..ali poslužit će svrsi, mišljaše.
no, zlatokosa se nije ni obazrijela na crvotočinu koju je držao na dlanu, već mu se približila, podigla se na prste
i svojim usnama lagano dotaknula njegove...
prije nego se onesvijestio, uspio je, krajnjim naporom, uputiti crvotočinu ka nebu
u onaj neobično mračni dio, bez zvijezda
tamo nema ničeg, tamo će šteta koju će napraviti crvotočina, svojim prolaskom, biti ništavna...
...........................................................................

.........................................................................

strah, nada, strah, pa opet nada, miješali su se u srcima ostatka čovječanstva.
gledali su kako dio neba, bez zvijezda, se povećava...crna rupa sve bliža, guta prostor, grabeći prema sunčevom sustavu,...
kralj artur se upro iz sve snage, svršavajući
crna rupa je crna rupa, ako ju ovo ne uništi, ništa neće...
naizgled niotkud, pojavila se svijetlost crvotočine
suočena sa crnom rupom pred sobom
dodir je bio zapanjujuće kratak
crvotočina se malo rašiila
obuhvatila crni planet
i povučena gravitacijom, stisnula,
zatvorila sama u sebe, i nestala.
na nebo su se vratile zvijezde
...........................................................................

.......................................................................

jutro je bilo blago
svijet slavio svog čuvara, kralja artura
a twirl...
twirl je razmišljao kako je imao sreće, što se onesvijestio u pravom trenutku
i kako će ubuduće morati bolje paziti da ga ne zatekne noć
samog
sa tim opasnim stvorenjima

30.10.2011. u 8:00   |   Editirano: 31.10.2011. u 1:07   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

pilić milić :)

Autor: just_jane   |   30.10.2011. u 8:02   |   opcije


jutro twirlić...a ja mislila da se samo žemskinje onesvješćuju?

Autor: mai_sarai   |   30.10.2011. u 8:19   |   opcije


jane, lisac u pilićjem ruhu :)))
maisarai,...i muškarci se onesvješćuju, od jake traume :)))

Autor: twirl   |   30.10.2011. u 8:30   |   opcije


da, u pivi ima puno trau_me tvari pa oće to od toga!

Autor: mai_sarai   |   30.10.2011. u 8:31   |   opcije


poljubila ga je
nije li to dovoljno??
halo??
kako bi tebi bilo da te netko poljubi, ha? :))

Autor: twirl   |   30.10.2011. u 8:33   |   opcije


a to, hm...ja sam pročitala samo zadnju strofu i pomislila da je to od pife....sad mi je lakše kad je od poljupca. ja mislila da se samo ja rušim u nesvijest kad me poljubi...muško?

Autor: mai_sarai   |   30.10.2011. u 8:45   |   opcije


sad pročitala...o jbt koje zvijeri su ove zlatokose...uočila sam to na vrijeme pa se upravo prije dva tjedna pofarbala u...medenu!

Autor: mai_sarai   |   30.10.2011. u 8:48   |   opcije


Bilo je suviše mračno i sparno u prostoriji čudnog oblika.
Ka-Fa 48 je pokušavao da se smiri i razmisli o novonastaloj situaciji. Tijelo mu je bilo prignječeno tijelom nekog debelog Ka.Faa. Bespomoćni mirisi drugih, njegovih sunarodnjaka, odrazi njihovih očajničkih misli, mučili su ga i otežavali mu da razabere što se zapravo događa.
Prva mu je misao bila da otkrije svoju Pozitivnu Ka-Fa 46 ali u moru mirisa koji su se širili, pokušavajući doprijeti do svojih srodnika, ili naprosto kukali, to je bilo nemoguće.
S bolom je odustao od daljeg traganja. Iako zabrinut za nju shvatio je da je bolje da ne rasipa napore uzalud. U ovakvim trenucima bez odlaganja se trebalo usmjeriti na pronalaženje izlaza za sve.
Trebalo je napregnuto razmišljati a Ka-Fa je pomalo zazirao od toga. Činilo mu se da će ga rad njegovih moždanih ćelija dovesti do nekog groznog kraja, do ključa zagonetke čije će ga saznanje poraziti. Plašio se sad i osjećao pritisak svojih sposobnosti koje su ga i učinile vođom, odgovornim za druge. Sad je morao da ih upotrijebi a naslućivao je da neće iznaći spas.
Ovo je bio koznakoji put da su ih prevozili, zgurane, zatvorene, bez imalo svijetla. Nije mnogo znao o Njima. Jedino je pouzdano otkrio da su se Oni naročito trudili da ih drže u mraku i u skoro bezzračnom prostoru.
Zbog čega Im je toliko stalo do toga, kakve su Im namjere, Ka-Fa 46 je mogao samo nagađati. I strahovati.
Ka-Fai oko njega bili su na rubu panike. Jako i bolno su mirisali ali nikakvo olakšanje nije stizalo.
Ka-Fa 46 je tužno zamirisao pri pomisli na Braz, na njegovo divno sunce, na slobodu.
Sve je sada izgledalo tako udaljeno, kao san. Onaj vedri zajednički život, sunčeva toplina koja se vriježi u pore, razlijeva tijelom i čini ga punijim, zrelijim. Zatim i prva ljubav. Ponovno je namirisao stidljive misli Ka-Fa 46 Pozitivne kad mu je potvrdila istovjetnost svojih osjećanja.
Zašto su otrgnuti od svega toga naglo i grubo, zašto je život promijenjen nasilno, bez objašnjenja?
Trebalo je logički dokučiti rješenje a njega je obuzimalo očajanje.

***
Možda je sve to davno smišljeno. Možda to Oni namjerno tako rade. Dozvole nam da nastanemo, da polako gubimo svijetlu boju djetinjstva i sazrijevamo. Puštaju nas da se osjećamo slobodni i samostalni.
A onda započinju čudne eksperimente s nama.
Svi smo jedva podnijeli onu užasnu vrelinu u mraku i svi smo plačno mirisali iako odrasli Ka-Fe.
Srećom to nije dugo trajalo.
Sljedeći njihov potez riješio nas je vreline ali ne i mraka. Sad smo ovdje, natrpani bezdušno i zatvoreni u ovaj prostor.
Što je sad na redu?

***
Odjednom ga je obuzelo osjećanje da će se nešto desiti. Ispustio je jedan uznemiren miris pokušavajući da ulovi tračak zbivanja vani, djelić smisla.
Beznadežno.
Naglo iskrcavanje! Pad u neko grotlo!
Izvanredno snažan trzaj zahvatio ga je i tad, u tom nemjerljivo sitnom djeliću vremena, shvatio je.
Posljednje što je zabilježeno bili su umirući mirisi Ka-Faa, smrvljenih u prašinu.

***

Žena je odložila mlin na sto. Usula je vodu u džezvu i stavila je na štednjak da proključa. Radila je to mehanički, naviknutim pokretima.

Čekajući da skine džezvu sa ploče nije imala ni blagog pojma o velikom stradanju i potpunom uništenju paćeničke Ka-Fa civilizacije.

zlatokosa:))

Autor: LickMe-EatMe   |   30.10.2011. u 22:18   |   opcije


lickme, ako je to poziv na ka-fu, pristajem :)))

Autor: twirl   |   31.10.2011. u 1:08   |   opcije


Dodaj komentar