Umorni Bukovsky

Napisat ću nešto o jednom pradavnom događaju koji se po ničem ne razlikuje od bilo čijeg pradavnog, dragog, siromašnog događaja, a ni od današnjeg našeg načina razmišljanja:
Bilo je to za Uskrs dalekih pedesetih. Roditelji su mi kupili nove hlače, novu košulju, novu vestu, nove čarape, nove cipele…samo sam ih gledao i mirisao, čekajući s neizmjernim veseljem dan kad ću sve to odjednom obući ( kakav frajer! – mislio sam a nisam još išao u školu- prvi znaci nesalomljivog ega ). Samo da se nešto ne dogodi!
I dogodilo se.
Ono što danas izgleda nezamislivo, to se onda događalo. Naime, već u četvrtom mjesecu sam za toplijih dana hodao bos. Nisam se prehlađivao i nitko nije imao ništa protiv ( obuća se čuvala kao i sve drugo ). Nije bilo struje u selu, nije bilo asfalta, nogostupa, i ja sam pronašao kamen na koji sam razbio palac. Nije ga bilo posebno teško naći Nije tu bilo doktora i neke mudrosti, zabrinutosti, žurbe, ili neke tragedije… Baka je malo zalila rakijom palac, malo grlo i svoje i moje, malo posula nekakvim praškom i : ''Pazi drugi put!''. Ne bih se toga sjećao jer je takvih razbijanja palaca bilo stotine, ( i danas su mi nokti na palčevima čudni i različiti ) da to nije bilo onaj tjedan pred Uskrs. Mislio sam da će proći. Ma da! I kad sam se na Uskrs pokušao obuti, nije išlo, palac nije stao u cipelu…bol je bila neizdrživa… Gledao sam kako mama i tata, stric i strina, bratić i sestrična, ma cijela sela, cijeli moj svijet lijepo obučeni kreću prema župnoj crkvi. Taj put do crkve ( 3 km ) je onda bio kao modna pista ( danas je to parkiralište pored crkve i svatko tko kupi novi auto, obavezno ide nekoliko tjedana na nedjeljnu misu i to malo ranije, kako kaže, da uhvati mjesto za parkiranje iako mjesta uvijek ima i previše ), a ja sam gledao za njima i plakao… Sjećam se tog plača i bakine utjehe kao da je bilo jučer…
Rekla je:“ Bit će još Uskrsa i razbijenih palaca!“
Napisah ovo da vam kažem da sam stari vjernik i da vjernici ne bi smjeli biti praznovjerni, ali nema tog čovjeka koji to nije. Naš predsjednik je agnostik, znači da misli da ono što je danas nerazumljivo i znanstveno neobjašnjivo da će se s vremenom objasniti uz pomoć tehnologije koja se razvija ( inače je agnosticizam i znanstveno odbačen, i kao filozofski, i kao naučni pristup, isto kao i komunizam, darvinizam…Znanstveni skepticizam ne kriju ni najveći umovi današnjice.. A ipak su Stožer bili bazirali u Novinarskom domu gdje je SDP prvi put pobijedio. Javno priznaju da je to ''jedini'' razlog.
I ono najinteresantnije što sam pročitao o praznovjerju je to da je ono nesumnjivo dokaz velike vjere.
Nije važan bog i oblik te vjere, već ono što nam se događa unutar nas…dakle, sasvim je prirodno da se bojimo da nešto ne ''ureknemo'' i svi kucamo u drvo ( evo, ovog trenutka sam kucnuo u naslon stolice! A meni je praznovjerje zabranjeno )
Moj profesor njemačkog i latinskog, pisac ogromne knjige latinskih izreka i poslovica, akademik, inače stari marksista, s kojim povremeno izmijenim pokoji mail, počeo mi je slati one lance sreće što ne volimo ni on ni ja. Bilo mi je to neobično i malo sam se raspitivao. I saznao; njegova supruga, koja izgleda još vrlo dobro, oboljela je od parkinsona , ili alzheimera ( recimo da su oboje u kasnim godinama, u dobrim mirovinama, ona se bavila instrukcijama, on piše knjige ) i sada se pojavilo to čudo od bolesti . Kako medicina tu nema nekih uspjeha, on pokušava i počinje vjerovati u nadnaravno, u čuda…Lanac svete Lucije

Vidite koliko meni malo riječi treba da objasnim svoje mišljenje o tome zašto ne volim pisti da sam drugačiji ( sada bježim od te riječi ''bolji'' ).
A štogod Bog odluči, odlučit će da vas i mene neće ništa pitati.
Većina mojih alternativaca govore da mi mogu pomoći samo tako da mi pojačaju imunitet a da su posljedice trajne tj. uvijek će mi smetati i sunce i hladnoća.
A najčešće će mi sve ići na živce
U ovoj svojoj večernjoj '' kreativnoj vizualizaciji'' za poboljšanje raspoloženja trebao bih , što uvjerljivije, zamišljati kako se nezadrživo spuštam niz snježnu padinu uz oblak snježnog oblaka, ili kako pobjeđujem u nekoj utrci u plivanju, trčanju, biciklizmu…uz ovacije olimpijskog stadiona jer to je to... bit pozitivnih vibracija..
Svi to mi znamo, ali nam ne pada na pamet misliti korisno i pametno.
I onda napišem ovo…..

medo, medo, baš si...medo! :))

Misliš, star i naivan?

zar i ti?

To je sasvim normalno i u redu. Da je drugačije, bilo bi razloga za puno veću zabrinutost.

nikad se ne treba prestati čuditi

Ti si meni najbolji ako ne i jedan jedini........

Many, oskoruše, pa ja....

meni je upravo Ive dao inspiraciju. Vizualizirala sam sebe kako jedem oskoruše u konobi, vatra pucketa, mraz vani..Istra oko mene...Jackpot

ti si vec omeksa .......)))hahahaha......sory ali morala sam.

vjernici su najpraznovjerniji. nisi li ti to nikada primijetio?

zašto su vjernici praznovjerni, pitam se?

Vjernici su i najveći grešnici. Naime, oni jedini moraju priznati svoj grijeh. A sve dok ne priznaš...nisi griješnik.

moraju? nemoj me nasmijavati..vjernici su jedine budale koje se nadaju da će im samim priznanjem sve biti oprošteno.

Many, pričaš li o oskorušama iz mog kraja? One omekšaju tek pod snijegom.

Istra oko mene...Jackpot..i tunel iza tebe...Rubi!

Danice...vjernici su u prazno vjerni. Ne moraju nužno biti budale.

ja samo znam da je moja kučna apoteka svake godine sve veća i veća

nužno ne. opcionalno, da. :)

Točno tako, prošla ga danas dva puta. Tunel je bio moj strah..vozila se godinama tamo i ovamo kroz njega po šest puta dnevno da pobijedim taj strah,Koštalo me puno što novaca što živaca.Jednom stala usred tunela od straha po noći, sreća da nitko nije naletio..Pobijedila i tunel..Ljubav prema istri i kraćoj vožnji bila je ipak jača od tunela

Rubi, tako se liječi i strah od zmija. Družiš se s njima.

Više se ne borim sa strahovima, dosadilo mi. Taman se jednog riješim , već drugog navučem..Igre bez granica Medo, ne isplati se

Strah se ne zna isplatiti.

U ovoj svojoj večernjoj '' kreativnoj vizualizaciji'' za poboljšanje raspoloženja trebao bih , što uvjerljivije, zamišljati kako se nezadrživo spuštam niz snježnu padinu uz oblak snježnog oblaka, ili kako pobjeđujem u nekoj utrci u plivanju, trčanju, biciklizmu…uz ovacije olimpijskog stadiona jer to je to... bit pozitivnih vibracija..
Svi to mi znamo, ali nam ne pada na pamet misliti korisno i pametno.

..ne kužim zašto bi pozitivne vibracije trebale biti korisne i pametne ??.. možeš li mi to Medo objasniti?..il ja nešto krivo povezujem ..tok tvojih misli...

preskačemo teme, medo?
ne voliš kad se o vjernicima piše kao o budalama, koji misle da će, ispovjedajući svoje grijehe, iskupiti se?

Oči, ne vidim ni ja. Ali tako piše u knjigama da je kreativna vizualizacija ljudima veliko pomagalo u životu. Možda bi to trebali usvojiti, provjeriti, pa kritizirati.

zajebi ti to Medo...meni je najveća pozitivna vibracija kad otresem ono najblesavije što može bit... i kad u tome ne vidim ništa kreativno ....do samo vrhunca moje gluposti... i onda se fakat dobro osjećam...jel ti korisno i pametno ?.. za olimpisjki stadion nije..al za mene jest samo u smislu pozitive .. i to je dovoljno...

...meni je najveća pozitivna vibracija kad otresem ono najblesavije što može bit... i kad u tome ne vidim ništa kreativno ....

A meni je najveće pozitivna vibracija ono što je meni najveća pozitivna vibracija. I baš je dobro da se razlikujemo, i da to nije globalna pozitivna vibracija.

misli lokalno..djeluj globalno... ma ,. koga uopće briga u globalu za globalno ??

Večeras si nihilista a njima ni nihilizam nije pravac. U biti. I tako nam je teško raspravljati o bilo čemu. Pričekajmo da autonihilizam pređe u obični.

razumijem. tada će ti biti jednostavnije.