Blogom_darim

Probijam se kroz naplavinu ljudi koji smišljaju inačice picigina u plićaku, prolazim pokraj ocvalih (ili nikad ne propupalih) ljepotica koje nastoje imitirati izlazak Ursule Anderss iz mora zanemarujući činjenicu da za uvjerljivost nije dovoljan bijeli bikini, izmičem se dječici koja vriskom ubijaju svaku želju za produženjem vrste… Evo me napokon među plutajućim glavama. Provlačim ruke kroz more, hladi me i podržava. Kosa pliva oko mene. Napokon dolazim do granice. To mi je i bio cilj. Domoći se plutača kojima je plaža ograđena od otvorenog mora. Nove su i bijele, nije se na njih još stiglo nahvatati kojekakvih morskih sklizavih tvorevina koje ne volim osjetiti pod rukom. Izgledaju poput Regočeve krunice koja mu je ispala dok je nastojao izroniti morsku kravu ili omanji greben.

Sjedam na granicu i gledam prema obali. Do mene jedva da dopiru zvuci kupača, djelom zato što sam daleko od obale, a djelom i stoga što mi je sluh već dobrano dobio po piksi uslijed opetovanog boravka isuviše blizu moćnih zvučnika kojima prethode višekatna pojačala. More je mirno, spuštam pogled prema svojim stopalima koja u moru izgledaju još veća nego što inače jesu, zajeban je taj lom svjetla…možda da probam isto sa cicama?… Evo i ježeva okruženih morskim krastavcima. Zamišljam ježevu kućicu adaptiranu za morske dubine. Ne znam samo kako ugurati krastavce (ovo bi možda mogla i preformulirati). Okrećem leđa plaži i gledam prema otvorenom moru… Da se otisnem preko granice? Jel tamo drugačije? Jel more toplije ili manje slano? Možda su krastavci ljepši, a ježevi imaju tuplje bodlje. Možda se Sunčeva svjetlost drugačije reflektira od nemirne površine? Možda…

Nečujno se prebacujem preko Regočeve krunice i osjećam se nestašno poput djevojčice koja je prvi put shvatila da vještim prstima može puno više od stiskanja prišteva. Prešla sam granicu! Jihaaaaaaaaaa! Plivala sam sve brže, oko mene nije bilo drugih plutajućih glava. Samo moja. Odmicala sam sve više riskirajući da me raskomada propeta jahta ili nabrijani skuter. Naravno da je sve bilo isto. Jedino što se promijenilo je to što više nisam imala cilj koji želim dostići, predamnom nije bilo granice koju želim priječi. Imala sam osjećaj da stojim na mjestu iako se oko mene fest zapjenilo. Došlo je vrijeme da se vratim u svoj ograničeni svijet, pomislim. Koja sreća! Približavam se granici sada s druge strane i veselim se sužanjstvu. O lijepa, o draga, o slatka međice! (ne moram valjda naglašavati koliko smo sretni što ju imamo). Ponovno vidim plutajuće glave, sve jasnije čujem viku razuzdane turističke faune. Vraćam se umorna i sretna. Nastojim ne imitirati Ursulu Anderss dok izlazim iz mora (iako sam svjesna da je to zapravo nemoguće), bacam se potrbuške na vrući ručnik i hvatam misli koje su se razbježale po glavi.

Trebamo granice i ograde. Neke od njih samo zato da bi ih prelazili i rušili, neke da bi nas čuvale i da bi ono što je unutar njih zvali svojim, neke da bi svijet uopće čuo za Sloveniju…. Ali ih trebamo kao jastuk glavu (ili guzicu) i kao konac iglu. Trebamo crtu posred ceste, trebamo liniju privatnosti u banci, trebamo granicu bijelog i crnog dijela tijela nakon sunčanja, trebamo ogradu oko kuće, bodljikavu žicu pod naponom oko zatvora, trebamo granicu boli. Prihvatimo granice, a prevladajmo ograničenja jer sve drugo graniči s ludilom. E…to je granica koju ipak ne želim prijeći.

beskonaćna glupost ne priznaje granice...

paaa...sam naziv tako kaže :)

Kad odbacite košulje ega, shvatićete da ludost = sloboda ... ne trebaju granice pametnima.

Moja granica - moja slobodica :)))

nije tesko prelaziti granice..tesko je podnositi kontrole na njima.
djeluju ponižavajuće.
a cula sam da sto juznije, to tuznije

Dobro si rekla "slobodica" :D
Imamo svemir na raspolaganju, a mi zatvoreni u vlastitim kavezima vrištimo "Ja sam slobodan!" :P

ograničeno (jel se tako kaže?)

Naravno, tko se slobodicom zadovolji ... pih .

Sloboda nije stanje bez lanaca, već mogućnost dodavanja novih karika...rekla bih

relativno o čijim se slobodana radi. i o tome jesi li s ove ili one strane

"sloboda i sigurnost nisu ista stvar"...citiram d.trumpa...svidilo mi se...zapamtila...pa dodajem ovom zapisu...rado :)))

ja sam obostrana ;)