Jordanka

jučer mi se javio jedan gluhi prijatelj da je dobio curicu.. ovih dana mu je bilo teško, to mu je prvo dijete, ženi i njemu (također je gluha), i naša populacija se bitno prošle i ove godine proširila. Sve je ok, lakše mu je, kao da je vola nosio. Dakle - i on!
Vidim da to i muški itekako proživljavaju kao i mi žene, i svjedok sam toga opet.
možda sam izgubila svijesto tome jer se zapravo samo ja zadnjih 9 godina brinem za svoje cure a neke stvari dopadnu i tatu, kao vođenje doktoru...
Prvo bi pitanje bilo da li nam djeca čuju - ovisi kako smo stekli gluhoću. nekima je urođena, nekima je stečena. Neki su oglušili prelingvalno (prije govora) a neki postlinvalno(poslije govora). Da li naša djeca govore? I te kako!!
Mi intuitivno "čitamo" mimiku lica od prvog dana kao i sve majke, čak se i izvještimo u nekim kretnjama s vremenom, a djeca jako rano počnu kužiti da moraju reću 2 ili 3 puta, je rvjerujte, baš kao i vaši ne odustaju lako od toga što oni sadda upravo žele.
Neka djeca znakuju od prvih godina, ovisno da li roditelji komuniciraju znakovnim jezikom. Mi smo imali par gesta da si pomognemo, a kasije i dvoručnu abecedu. Starija kćer i ja smo se razumjele telepastki, a mlađa je bila mirna i dobra, nezahtjevna (osim kad je trenutna potreba bila - jesti - sad!!, piti - sad!).

Danas smo s ena kavi savijali od smijeha na priču ejdne kolegice kako se trebala skinuti kod ginekologa, najprije do pasa, a zatim od pasa. Dok je slava smijeha završila - ja sameć ispalila. Znadete li kako je komunicirati gluhoj ženi (imam aparat al zaista moram očitavati s usana), kad je ginekološki pregled u toku. naime, dotor nešto počne ispitivati i pričati dok je između mojih nogu (da prostite na izrazu, doslovno je tako). Meni nema druge nego da ga pogledam da mogu razumjeti, i to stvara komučan grč kad ja gledsam doktora u lice dok je on u mojem međunožju.
Kao djevojak umirala sma od srama!!
Kako sam normalno ljudsko žesnko biće, dakle, to uključuje i seksualnost, s vremenom je sve došlo na svoje mjesto, a imam i sestru koja je babica, te mi je uvelike olakšala svijim uputama, pričama i svajetima o svemu i svačemu, pa i porađala me.
Ovim putem hvala svim sestrama i medicinskim sestrama, i svima onima koji su se mučili sa mnom u razgovoru u prilično smiješnim, nezgodnim, ali ljudskim situacijama.

Pa sve je to za ljude :-)

izgleda da su mi prsti disleksični, pa isprike :-)

a tko nije pogriješio u pisanju!?

išao sam u razred,u srednjoj školi,sa jednim gluhonijemim dečkom.savršeno smo se slagali kad je on odgovarao neki predmet.čitao mi je s usana odgovore ...a jedini smo ja i on maturirali s trojkom.:)))

trojka iz mature, petica iz prijateljstva :-))

pred jedno par mjeseci napisah ovdje da sam se osjećala hendikepirano kad sam gledala jednu vrlo dragu gluhonijemu osobu okruženu smijehom njezine djece i unučadi..oni su znali, a ja nisam znala znakovni jezik.
Ispričala mi je da su joj djeca i unuci prije naučili znakovni jezik, nego govor.. al da je svi obožavaju vidjelo se na kilometar..i da pričaju li ga pričaju..i meni ko blentači prevode svoje obiteljske zezancije..

strasno mi se svidio tvoj blog....ne trebas se izvinjavat radi par slova...ovako je i sladje...super si

Hehe. Žena, a?
Još jedna.
Čestitam!

(Ti si gluhonijema? To je u redu. Ja sam luda u glavu. Što je isto u redu. Svijet je dovoljno velik za sve nas.)

Hvala vam svima! haha da - žena sam . i jedna mala uputa svima vama dragima ovdje - više s ene koristi izraz "gluhonijem", zapravo još dam za one koji govore rukama, ali, ipak - govore!, i to se smatra govorom, jezikom, ako i ne artikuliraju dobr.Dakle, gluhi, nagluhi, ali nijemi - više nikako :-))

To je za nas uvreda, makar znam da nitko od vas nije imao tu namjeru. Ja sam nagluha. Gluha sam skroz bez aparata. i da - žena sam :-))

ne znam puno o tome,koji su razlozi gluhoce isl, mislim jel to individualni poremecaj ili genetika...
samo znam da u pravilu, par nagluhih obiicno ima djecu sa zdravim sluhom....i vrlo cesto djeca ispadnu sjajni ljudi...

:)) uvjerena sam da možeš biti sve drugo samo ne nijema :))
Vjerojatno se i drugi van tvoje okoline osjećaju slično kao i ja.. gledajuć vas kako pričate.. ti nas "zdrave" (vraga smo zdravi, gluhi smo i pored zdravih ušiju)razumiješ, a mi smo nesposobni, jer tebe ne razumijemo..
Naš propust..

Ovo sa gluhom familijom je divna priča!! baš mi se sviđa. ja sma naime jedina gluha u svojoj familiji - sjajna familija, koja je samo još postala sjajnija s "dodatnim potrebama". ne znam znakovni sasvim al ga znam družeći se sa gluhima, i neki nemaju pojma znakovati.. No, ja se trudila naučiti a imam i nešto talenta, pa eto...

a ima i tečaj :-)

Pippi, žena o kojoj pričam je bivša punica od moje bolje polovice..
Srele smo se zajedno na krstitkama njezine praunuke, a moje unuke (poluunuke :))..
Ona jedina u toj obitelji ne čuje, govori šuškavo, čita s usana.. ali svi ostali govore znakovni jezik..i djeca i unučad..
Bolja polovica je već 20 godina razveden..ali je voli..i on zna znakovni jezik..
Ona njega posebno obožava jer joj je (u ono doba još, kad nije bilo toliko pomagala) smislio trepereća svjetla za ulazna vrata..telefon..reflektor na budilicu...

Odlično.. divno je imati sposobne ruke i familiji..
mislim da ste razbili predrasude i neke granice...
haha treptajuća svjetla...a kako bi inače došli na posao?
meni se to stalno kvari a nisam imala tako sjajnog muža, pa mi nije to napravio, već mi je starija kćer otvarala vrata : "mama, netko zloni"
Sad imam jer sam si sama dala napraviti.. čovjek se potrudio da trepti punig 30 sekundi, užas!! al nema greške :-))

hahhahah, nemam ja predrasude..
nego što su oni mene sočno ogovarali (rekli da nije bilo zločesto..a možda i je :)) a ja ih nisam razumjela..:))))
I to onako..čoporativno.. pošto sam im bila "nova" :))
I još su se tom "ogovaranju" slatko smijali :)))))))

O, oprosti! Nisam imala pojma.

Inače, čestitam onima koji su na svijet donijeli još jednu ženu! :)
Je, još je mala, ali rastemo mi!

:D

viš, viš... to se i ja uvijek pitam kad mi iza leđa govore ;-)
ja bum ti približno prevela.. mislim da si super :-)

vjerujem da su bili realni al s veeelikom dozom humora...naime dost su duhoviti ljudi.. najviše mi se sviđa kod njih njihova velika volja i radost življenja, druželjubivost i spremnost da pomofnu, ne daju da se osjećaš sam i usamljen, je rje svatko to on nas prošao, i veliki optimizam...
naravno, ima i svakakvih..

haha common, fala ti ;-)

doista,nikako se više ne može reći da je netko nijem..ili zbog govora ruku ili stoga što govore, iako s teškoćom.ali razumljivo.ali nisam znao da se to više ne naziva tako.:)hvala ti na poduci.:)

Svi ste SUPAČ!