zaborav...
mislim da sam zaboravio neke sitnice i da je samo globalan događaj ostao pohranjen...i iskočim iz cipela kad me nešto podsjeti na nešto...trzne me i zgrči želudac...umre sve u meni...nisam siguran ,ali mislim da mi jedino svjesno prijeđe preko jezika ,u tom trenutku, ono...jebote... kud su prošli dani...kako sam si dozvolio da to zaboravim... nisam zaboravio...i neću nikad zaboraviti...nego mi je vrijeme odvuklo pažnju...jer je došao novi dan... ne znam...ma prošlo je dosta i svašta se izvrtilo...no shvatio sam jedno...fali mi ono nešto izvorno...kao što mi niti jedan sladoled nije dobar kao onaj na koji je buraza i mene vodio tata ,niti jedna žvakača mi nije dobra kao ona -bazooka- koju sam žvakao u osnovnjaku...to izvorno mi fali i s njom...nije prva ,ali prva s kojom sam probijao barikade na prelazu u suvisliji život...one neke selidbe i useljenja...prvi vlastiti okičeni borovi...tvoja pegla...posuda za kruh...ručanja na krevetu jer još nemaš stolice u kuhinji...guštanja u prvim osjećajima samostalnog života ,a da ga djeliš s nekim bliskim kao sebi sam... sada sam formirana osoba s postojećim materijalnim uvjetima za život...nema onog osjećaja zajedništva i dijeljenja stvari kojima si okružen...znam...uvijek ima nešto novo...no, ono što mi treba već imam...i nije naše...nego moje... te izvornosti mi fale i znam da ih vrijeme neće nikada izliječiti...tek kad sam kasnije slične i iste stvari prolazio ,shvatio sam da nisu iste ...da im nedostaje ono nešto što nedostaje i kiki bonbonima u odnosu na one prije 20 godina... duša... i nisam u kurcu...i nisam cvilidreta odustala od života...samo...jednostavno ne želim dozvoliti vremenu da izliječi iz mene onaj najdraži period života proveden s njenim mirisima...jednako kako ne želim zaboraviti miris ranojutarnje -difka- kave ,koju je kuhao moj djed... a nije stvar u kavi...
20.01.2005. u 11:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar