Homer
MRTVE OČI
Hoda cestom usplamtjelom po pameti
vrućina mu godi i ne smeta
skupljajući usne, rojeći misli
korake broji prijatelj stari
ubode prima od okolnih stvari
i u osjet ih slaže jedan pravi.
Ušima gleda dok nosom sluša
potplati papuča cestu mu kuša
zastane tren zvukovlje boja
i nečiji opori miris znoja.
Dal' opet da krene il' da zakoči
prodorno vas gledaju te mrtve oči.
Mrtva se stvar neće da javi
dok nastavlja dalje po putu svom
kovitlac svijesti nježno ga vrti
stvara čarobnu boju na nebu
kao bljeskajući proljetni grom.
Zapljuskuje ga slatkost poznatih boja
svaka je moja, svaka je moja
uzmi je uzmi prijatelju stari
dok ih sve imaš dotle ne mari
i slijedi pravac po asfaltnoj ploči
i opet nek gledaju te mrtve oči.
Iskrica neka na nebeskom skutu
ma što je to tamo u onom kutu
tko li to od mene ponešto skriva
zar je to duša, o bože, živa
zar su one sad tako male
da bi mi sve u kut oka stale
il' je to odbljesak posljednjeg vida
što treperi pomalo rumen od stida.
Iskrica tada iznenadno skoči
ma što li sad gledaju te mrtve oči?
14.11.2011. u 11:17 | Editirano: 14.11.2011. u 11:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
znam. imam macolu. ako ti polomim ruke na čet'r mjesta... lako ih obujmiš oko 'atentatora'.
:D*
Autor: mmmmmm_da | 14.11.2011. u 11:58 | opcije
Boje. Gledaju boje..i nebo..sunce... zvijezde ..mjesec... svoju putanju..
Autor: Oci-Boje-Duge | 14.11.2011. u 14:46 | opcije
Ujevićevski.
Autor: CrnaKraljicaSjevera | 17.11.2011. u 19:32 | opcije