Čaša žuči ište čašu meda
Iza mene su žučljivi, teški, netolerantni dani.. po malo gube na tonu i na snazi... na gorkosti. Makar svaki dan pijem med, nikad mi ga nije dosta, ne samo zato jer moji dišni putevi ne podnose suhi topli zrak zatvorenih prostorija, nego i zato jer je to moj prirodni lijek protiv moje žučljivosti.
Neki kažu da sam dobroćudna. Da, kao tumor. neki da sam svježa, da, kao friški bijeli kruh. neki da sam draga, da, kao neka dosadna teta iz djetinjstva.
Rodila sam se ljuta. Mami su rekli, dajući me na ruke, crvenu u licu: "Evo vam vašeg feferona"..
Kad se naljutim - slijepa sam nekoliko trenutaka..
I nisam tolerantna, osim ako sam prema sebi..
Ako sam ljuta, vjerojatno je to zato što sam i predugo bila tolerantna - prema bilo čemu, kome...
Treba dozirati pravilno ili kako narod kaže - čaša žući ište šašu meda.
Idem već jednom staviti taj med u gorki čaj..
16.11.2011. u 9:33 | Editirano: 16.11.2011. u 13:37 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara