male tajne

Osjetim te svako malo.
Upozoriš me trncima kroz tijelo
Na tvoju prisutnost.
Svjestan sam.
I kao da mogu, među prigušenim svjetlima
Vidjeti ponizni hod tvog pratitelja.
Sada, ovdje...ovo je ipak samo nužni ples u vatrenom krugu.
Samo sam prokletnik koji nosi dušu na hladnom licu.
Ne vidim te često, ali si valjda jedina za koju ne želim da ode.
Nikad se nisam osjećao izgubljenim u boli.
Prokletnik sam osuđen na željeznu masku moje duše na licu.
Koliko vrata istinski zaključamo,
Kada odlazimo od nekoga i kad netko odlazi od nas?
Tko vlada bijelim kipovima u noći?
Jedemo sirovo meso i lutamo melankolnijom beznađa.
I tako u krug...
Netko je jednom kazao da bi trebalo vjerovati
U dugotrajni poremećaj osjećaja da bi se dostiglo nepoznato.
Zapravo, radi se o strahu, jer nepoznato, tu je odmah iza ugla.
Nikad ga neću iznevjeriti i na silu se ugurati iza povremeno odškrinutih vrata.
Koja su tako primamljivo blizu.
Možda je glupo željeti ono što nas je već našlo.
Strah, naravno.
I zapravo ne toliko strah od nepoznatog, koliko boli koja nas može odvesti do istog.
I sa svakim susretom, sve mi više držiš vrata odškrinuta.
Glatkim smijehom se osmjehujući, u bojama lišća jedne jeseni.
Ispunjujući me sve više mirom i podatnošću.
Vrijedi li žrtvovati dušu za olakšanje i tako lako prepustiti se tvojim mekim prstima?
Znaš da volim spontanost.
Sasvim slučajno, osmijehom me pozovi.
Tiha, neplanirana i nenajavljena.
Zaključaj vrata i daj mi slobodu.

Ja baš više u to i ne vjerujem, možda samo se nadam još...

prepusti se ..
genijalan um...

Prepušten sam odavno.
Smiren i pomiren.
Sa samim sobom.
Plemenitost nekoga očitava se u sposobnosti ponosnog nošenja naše duše.

ponosno...
plemenito.. hmmm

ima dana kad bih mogla skinuti sve do kostiju
ogoljeno i bijelo skeletno..

bacila bih i dusu, zaboravila da sam postojala, nistavilo...

To su samo trenutci malodušnosti.

mislis?
mislim da ne pripadam ovom svijetu...
nista drugo,
mozes li istinski uopce voljeti nekog?

Istinski se može voljeti jedino ako se riješiš sebičnosti.
Postoji li tko, sem ''Spasitelja'' našeg tko ne nosi iti malo sebičnosti u sebi?
Nije li ljubav pomalo precijenjen osjećaj?

ova tvoja je misao o cekanju...
ceznja pomjesana sa ocekivanim zadovoljstvom
nema odanosti...al je uzburkana...mastovito

a ne, nije sebicnost

..prolaznost prije..

Naravno.
Ali opet ne možemo samo čekati. Natječemo se tko će biti maštovitiji u osmišljavanju sadržaja vremena koje nam je na rapolaganju....kako i na koji način će se obilježiti vrijeme našom prisutnošću...znamo da je to tu, tu negdje, i zapravo samo odvlačimo pažnju od prisutnosti kraja. Zašto se bojati? Zbilja možemo biti toliko naivni i pomisliti da ovom svijetu, što god napravili da napravili da ima neku vrijednost? Zašto se bojati kraja, ako je to nešto što donosi olakšanje?

Ne bih rekao. Sebičnost se smatra usko povezanim pojmom sa pragom tolerancije.
Recimo, u nekakvoj si vezi...on je vani svako malo, kaže da ide sa ekipom na biljar, pivo, nije biitno..a zapravo znaš da prislanja usne na nečije druge usne..što tad? A opet, kada ujutro pijete kavu, gledat će te sa takvom ljubavlju u očima da jednostavno nemaš snege misliti na to gdje je bio sinoć...pristala bi na to? Za taj osjećaj? Ako nema sebičnosti, naravno da bi.

kronoloski kraj me ne brine
blues koji slusas je
kao rastezanje vremena..
iako sam uzasno pospana, ne dam da me slomi vrijeme
a popustit cu jednom..

Umorna si?
Umor te je toliko otupio da više ne osjećaš bol ništavnosti?

Ne pokušavamo li zapravo sa rastezanjem vremena zauzdati isto?

wow...pricas o bezuvjetnoj ljubavi. ili niskom sampostovanju? ne mozes to dvoje izjednacavati
velika je razlika, radije sam sama, ne razmisljam sto on radi...
ustvari dajem svakom slobodu ...pa i sebi

...radije si sama...
Opet strah. Navukla si svjesno oklop samoće misleći da će te on zaštiti od osjećaja povrijeđenosti.
Ono gore je bio primjer. Nema bezuvjetnog, to je iluzija. Ljudi smo i sebičnost nam je prirođena karakteristika. I po njoj formiramo prag tolerancije.

ne osjecam bol..vec se osjecam hladno bez zelje , volje
citam svoju memoriju iznutra,
uvijek volim citat tvoj misaoni uradak:))

Biti sa nekim, istinski, znači osjećati slobodu. Ali i biti spreman istu tu slobodu pružiti i drugoj strani.
Na žalost, obično se svede sve na kompromise, jer nikada ne možemo biti istinski onakvi kakvi želimo. Odabiremo sjajniju stranu medalje, a ovisno o hrabrosti, ponekad zavirimo i na onu donju, mračniju stranu.
Samopoštovanje nema nikakve veze sa tim.

strah? od cega,,sama se stavim u poziciju koja mi odgovara
a za tudje postupke ne zelim odgovarati.))
trenutak ogoljenosti je prosao,
kad bi ljudi znali sto ih ceka , svejedno bi imali strah od istoga..
provjereno,,sjecam se jedne grozne operacije

Osjećaš li što od ovih mojih riječi?
Možeš li vidjeti slike koje izlaze iz njih?
Možeš li osjetiti njihove ruke kako ti se spuštaju na ramena?

mracna strana....)) bolje je ne izazivati
zaljenje ne pali kasnije...

njihove? tko su oni?

jednom kad udjem u tvoj um, znat cu tko si ...

Ne, u principu nemaju strah od toga.
Imaju strah samo od eventualne boli koja ih može ispratiti u isto.
A to je duboko u podsvijest utisnuto.
Znaš li zašto?
Zato jer je rađanje takva fizička bol iz koje se rađa strah sa kojim bivamo ispračeni u početak našeg života.
Priznaj mi, kakva su ti očekivanja, ali iskreno...ne tražiš li zapravo mušku verziju same sebe?

Riječi, cyber, moje riječi, u pjesmama...možeš li ih osjetitit?

Ne ulazi se u moj um tek tako...da li bi podnijela biti u istom?

da..jer ja sam i ona i on...
osjecam povezanost...neku slicnost...
s necim davno...

fascinantno me tvoje rijeci privlace...
a um... poznat .))
znam tko si... .))

Samo sam prokletnik koji nosi dušu na hladnom licu.

nisi.. na hladnome licu nema duše... a ti imaš dušu... i topla je...

troje u prici ..oci ti si sada cetvrta...))

Tko sam cyber?
Napiši mi...možda me spasiš.

ups..nisam znala da ste tu..!. idem leći... samo vi nastavite... laku noć..:)))

Oči, duša je maska i ono čega smo istinski svjesni. A jako dobro znamo da iza toga ima još, još i još...

eto napisala sam ti ja.. sad možeš spontano u slobodu... kroz vrata.. (ajme, ko sam ja da ti to govorim ?)..bolje da idem leći...

eto ne daš mi da odem leći..a samo ću ti reći ovo..možeš ti skrivati što god hoćeš , na licu ..al oči te odaju... i nema dvojbe..

Oči, to ti je pametna odluka. Lijepo spavaj.

duša nema masku... il je imaš , il je namaš..dušu..

laku noć...

Vidjela si moje oči?
Ne budi pretenciozna.

nisam te ja zakljucala, tvoja su vrata dvojna
gdje dati napisem ?
oci ..meni ne smetas, ostani .))

Nema tu zaključala me ili me ne zaključala....ionako ključ nije u našim rukama, niti je ikada bio.

Ovdje...ovdje napiši.

davno smo tipkali...sjecas se?

zasto mora biti ovdje?
kao da stavis tatooo posred imena..

Imaš PVT.

osmjehom se zove?
zanimljivo!!

imam,,
razmisljam .....
o ....
tebi...

Valjda bi trebalo biti zanimljivo. Stvar osobne percepcije.

Povrijedio sam te jednom?

zapravo..ne zelim ti odmah rec odgovor, hoces imati strpljenja? :))
ili si znatizeljan , koliko te poznajem ili ne?

Iskreno, svejedno mi je. Ako želiš napisati, napiši. Ako ne, nikome ništa.

ako ti kazem da jesi, ispast ce da se poznajemo..
ako ti kazem da nisi, pada moja teorija u vodu..
hmmm...
koliko me moze povrijediti virtualna osoba? ne ne
mislim da smo verbalno ratovali...

Nisam virtualan. Ne tipka program, nego čovjek, od krvi i mesa.
Možda nisi trebala ništa kazivati, ali započela si igru.

i to je super odgovor, svejedno ti je...
htjela sam pitati , postoji li osoba u tvom postu, mislim stvarna je?

Post?
U postu se uopće ne radi o osobi, uopće o živom biću...

Pošao bih sada leći, a razgovor ćemo nastaviti drugom prilikom.
Laku noć.

meni nije igra....
zanima me um koji pise na taj nacin..

strah..
nije osoba
pricas o strahu..
laka noc ...

Ne, nije ni strah..pažljivo čitaj.
..noć.

citam...ne spominjem njegovo ime,
ne doziva se osmjehom zlo

noc...

Naravno da nisam vidjela tvoje oči.. i ne trebam... oči svih nas su ogledalo naše duše... jel te trebam pogledati u oči ? Ne. Znam...

ne trebam ti rec kako sam spavala

....i da mi je dolinom tvojom poc
ni smrti ja se ne bojim

uz nju tko je njezin pratioc?
ona te osmjehom zove....

i ono sto naizgled izgleda lijepo
mozda je zastrasujuce na kraju

ne idem u te dubine,

Nitko od drugih ljudi nam ne može dati slobodu.:)