Umorni Bukovsky

Ne znam drugačije, draga!

Vjeruj mi da sam prošao svašta, da se iza ovih poklonjenih 63 godina krije mnogo iskustva, iskustva iz fizičkih, duhovnih, podzemnih i nadzemnih, beskonačnih a evo sada i virtualnih područja. Je l' to moja duša nešto uči? Ne vjerujem. Učenje je obično jednostavan, prihvatljiv način neke spoznaje, u principu ne stvara bol, nerazumijevanje, čuđenje, sastanke, rastanke a vrlo je rijetko da je učenje stvaralo ljubav… Prije bi mogli reći da je ljubav stvarala i omogućavala učenje i sve ovo što spominjem i što mislim napisati.
Što je onda bilo ako nije bilo učenje? Iskustvo za dušu.? Test? Ispit?
Ne znam.
Koliko poznam sebe, koliko sam zapamtio niz svojih doživljaja, uvijek su bili dio jednog većeg programa i svrhe i nikad nisu bili bez smisla. Nije taj smisao uvijek bio odmah vidljiv, ali.. nisam donosio velike odluke, ali sam donosio ispravne.
Da li ja sada prepoznajem taj smisao?
Ne, ne prepoznajem ga.
Treba proći određeno vrijeme da se kockice tog mozaika slože u nešto smisleno i razumljivo.
Tebi bi sve trebalo biti puno jasnije.
Tebi se za dva dana dogodila ljubav u nekoj božanskoj dimenziji.
Tebi događaje pomažu tumačiti anđeli, duhovni vodiči, znanje iz granične zone.
Kako to da ih nisi slušala i da si u toj dvodnevnoj ( desetodnevnoj ) ljubavi, uspjela zaboraviti ljubav baš onda kad nam je najviše trebala?
Napisao sam ti mali osvrt iz svakodnevnice gdje mnogi ljudi stvari iz svojih snova, iz svojih želja rješavaju jednostavno, bez mnogo ljubavi i mudrosti . Većina njih vjeruju da je to možda i jedini način i da nađu tu toliko traženu i priželjkivanu ljubav, to neko zajedništvo i bliskost, tog ljubavnog partnera za vrijeme koje je pred njima…i lutaju, kemijaju, mućkaju, izmišljaju…nadaju se.
Kod tebe je sve bilo riješeno. Ti si skinula plašt, zbacila okov i oklop i prihvatila ljubav koja ti se pojavila.
Zar je takvo što moguće? Ako je, to je divno.
Kad ti se u mislima stvorila pretpostavka da bi predmet tvoje ljubavi ( ja ) mogao napraviti neku glupost ( radi se samo o pretpostavci u tvom umu, da bih bio jasniji ), ti meni, lako i na brzinu prepuštaš odluku, daješ mu pravo na izbor, svoj blagoslov.
Zašto si mi rekla da mogu otići kad to poželim?
Prevedeno, kad si pomislila da se dvoumim između nas i neke prolazne avanture koja ne traži nikakvu žrtvu, čekanje, strpljenje ti me puštaš da idem, puštaš me lijepim riječima i daješ mi svoj blagoslov na tom putu.
To je grubo. Ne rješavamo nas dvoje sudbinu svijeta da bi svijet trebao našu plemenitost.
I podcjenjuješ moju ljubav, to nije pošteno prema meni ni prema onom što osjećam za tebe….
Znam, napisala si mi o tome što je ljubomora i posesivnost i kakve sve bolne trenutke može priuštiti, ali da tvoja ljubav može potpuno ignorirati i zanemari moju, to baš nije ni ljubomora, ni posesivnost. Više liči na spontanost - idi ako hoćeš!!!
Nisam ti osporio da se lijepo znaš izražavati u temama osjećaja i osjećajnosti, u temama bolesti, povrijeđenosti ( svi alternativci to rade vrlo dobro ) i pišeš prave riječi, pišeš riječi koje tješe dušu i srce, riječi koje čovjeku trebaju . Lijepo! Lijepo ih je čitati.
Zašto sam te morao na to podsjetiti, podsjetiti da se ljubav bori za ljubav?

I ostaje jedno jedino pitanje:

Gdje je bila tvoja ljubav kad si mi dala blagoslov da mogu otići?

Ako želiš odgovoriti, odgovori bez nekakvog pozivanja na velikodušnost, plemenitost, bez svih onih obećanja sebi, bogu, vremenu, odgovori kao obična žena, kao žena koja voli, sada, jako, bez ostatka, i bez uspomena, i znanja. Odgovori jednostavno zbog nas, zbog te naše ljubavi i zbog te naše budućnosti.

Sve ostalo su sitnice koje također mogu boljeti, ali se mogu riješiti jer nisu bitne za ništa dublje…

To je jedino što je ostalo od prošle noći, a može promijeniti čitav život.
Medo

kako jebeno kljaštri virtuala. zamisli, pismo. klasično. dodatna dimenzija u zakrivljenosti nekog slova, koje se uvinulo pod rukom- instrumentom, koja odgovara hormonalnom prasku/evokaciji/il', projekciji, zbog xyz razloga. i ekspandira na papiru.

Mogu zamisliti i drhtavi rukopis, i suzu na papiru...Divna vremena kad smo se prepoznavali u rukopisu.

:) na ti kisić. u kurzivu.

Mmmmm, da...hvala!

hvala ti medo, ispisao si moje osjećaje.....lakše mi je iako on to neće čitati.....

Gar, ne znaš tko to sve može čitati i ....čita. Zato, piši!

Lijepo si joj napisao..a zašto te pustila , pa zato jer te voljela..to je bar poznato..kad damo slobodu onome koga volimo , ako nam se vrati naš je zauvijek, ako se ne vrati nikad nije ni bio naš... eto zato ti je dala slobodu izbora...

Nadam se da si joj se vratio...ovim pismom jesi...

Oči, nisam ni otišao. To je bila prva svađa, nismo uskladili svirku, ali kad se dobro završi, lako je biti general. Pismo je uspomena....