male tajne

Ovo je jedno vrijeme kad je puno bolje zaploviti sjećanjima.
Do onoga trenutka kad smo kročili svijetom anđela, čiji je osmijeh bio umoran.
Tragovi u grimiz obojanih suza, stvorile su im bore na licima.
Slomljenih krila, nevoljko su koračali među pobjedničkim smijehom demona.
To je bilo vrijeme naše, tvoje i moje, ispunjeno euforičnim mirisom pobjede.
Bilo je tada vremena, za priču, u odmoru dva ogoljena i smirena tijela.
Bilo je vremena za riječi. Znajući da taj put nas neće razdvojiti izlazak ozeblog sunca.
Među zgužvanom odjećom gledamo snove na izdisaju.
Pucketavim zvukom, vatra jede drvo u kaminu.
Vodimo ljubav, vjerujući da ćemo tako odmaknuti sjenke obećanog kraja.
Pod noge bacamo stvorene trenutke. Pobjednici smo, jer stvarali smo trenutke.
I tako bahato se razbacivali sa njima, bojajući život u plavo.
Izbezumljeni glas je najavio početak još jedne predstave.
Auditori jje bio ogroman i nestrpljivo tih. Glas nastavlja.
Ovo nije neka nova predstava, ionako smo vidjeli sve.
Bol, rođenje, život...
Koliko nas je umrlo u nekom boljem svijetu, osjećajući da istinski živimo
neki život sasvim dobar za jedan kazališni komad u polumraku, opskurne scenografije
bez glazbe, sa umornim inspicijentom čija je svaka riječ dobrodošla našim sažvakanim dušama?
Tu smo gdje jesmo, vani nema zvijezda, a opet opijeni smo trenutcima, besprijekorni.
Probudi se dijete moje slatko. Poljupcima ću ti otresti nemirne snove sa kose.
Izabrati ćemo dan i prošetati po nekim kamenim stazama obasjanim mrakom.
Ispod hladnog mjeseca, ne negostoljubljivim obalama skrivenog jezera opet ćemo moći birati.
Još jedno smo izašli iz blijede šume spremni na lov, skupa sa snenim purpurnim legijama,
Naglo izvučenih iz šatora i snova....krenimo prema rodnom gradu jedne priče, one najljepše, u kojoj nema lešinara koji se vremenom hrane.
Život započinje zalaskom sunca, sa prvim sumrakom koji nas po očima udara.
Oderimo kožu guštera koji nosi cijelu povijest svijeta na svojim tirkiznim ljuskama.
Rasprostrimo je do kraja vremena, vodimo ljubav na ustajalu vonju skrivenih snova.
Tamo gdje nema iznenađenja, gdje nije potrebno gledati jedno drugoga u oči.
Udahnimo pješčani zrak zemlje očajnika i pričekajmo ljetnu kišu da stopi sa zemljom
Tragove jednog bremenitog postojanja.
Čekaju nas kraljevske ceste ljubavi.
Slijedimo trag do nesvakidašnjih prizora igre svjetla u Njenim očima.
Čekati će nas na otrovnim krajevima postojanja da obavi ostalo.
Raspršiti u zapjenjene valove koji će nas utisnuti u otrovno sive stijene.
Ne obećavajući da biti će to zauvijek.
Prokleti, jer smo ono što dolazi.

predatori?
oboje?
jedan ce morat " pokleknuti"

budis neko dijete slatko..

Naravno, sve je borba.

ne dotice tama njihova bijela krila

svatko ostaje u svom svijetu

privid je samo

kao kad zemlja ljubi nebo

e B.M. shvatio si, da su one jake samo kad djeluju ko sveto trojstvo,
inače su jadne i bespomoćne, bez osobnosti i pameti..
one su zorni primjer, kolektivnog mišljenja, jedan za sve, svi za jednoga..

laku noć mladi čovječe, i ostati takav kakav jesi bio, svoj i samo svoj....

znala sam da ces pocet vrijdjat andromeda
ljubomorna si?

lady od kad ti spadaš u skupinu We a the blog.???.. one su sveto trojstvo,,,
ti si višak.. a ponekad od viška i glava boli...
i nikoga ne vrijeđam, već sam došla pozdraviti autora bloga B.M.

p-s. na koga ljubomorana????
moj krevet nije prazan, ugrijan je i čeka na mene...

laku noć...imala sam lijepu večer, obiteljsku uz raclette i fondue...
i čašu cabernet sauvignona...

Utoni u lijepe snove Andromeda,