Umorni Bukovsky

Kadgod se primaknem tastaturi s namjerom da napišem blog, padnu mi na pamet vaši svakodnevni posalovi. Da li je tu potrebno neko pametovanje? Da li su potrebne analize?
Nisu.
Koliko su potrebna neka destruktivna pisma, narušavanje profesionalnog sklada, ritma? Vi ste u svojim blogovima svi tajanstveni, slikoviti, glazbno nadareni ...raspjevani.. jebežljivi.
Svakih nekoliko dana, ciklički, a mogao bih pogledati u vaše blogove kojom to logikom i frekvencijom…
Sada kad je to rečeno, znam da je to TO, taj ciklus, nazočan kod nas dugi niz godina.. Mijenjajući subjekte, nisam primijetio niti registrirao da je to ciklus. Bili su uvijek novi i drugi ljudi, nove i drugačije situacije. Da sam to znao mogao sam voditi evidenciju;
.... vremenska razdoblja, pa onda i niz uzročnih i popratnih pojava: godišnje doba, biološki sat, vrsta prehrane, utjecaj zvijezda, položaj mjeseca, političko-društvena zbivanja, materijalno stanje, tlak, šećer, kg, ggt, ultra zvuk žuči. Mogao sam napraviti tablicu, matematički, statistički…
Ne bi to bilo ništa novo. Jedan od bardova sf-a, Isaac Asimov, je to izmislio i nazvao '' matematičko- psihopovjesna analiza.'' Nije najljepše u tome što bih imao pred sobom svoju prošlost, već bih imao i obrasce svog ponašanja za budućnost, imao bih mogućnost predviđanja svoje budućnost, ili svoga karakterističnog ponašanja u budućnosti. Mogao bih točno predvidjeti vrijeme ulaska u novi stres, infarktivno stanje, moždani udar, duži stadij depresije…

Da sam to radio zadnjih petnaest godina, kad je počelo s glavoboljama i nesanicama, danas bih mogao mijenjati parametre i direktno utjecati na svoju budućnost . Nažalost, sad je kasno!
Ali…
Koliko sam ja kao takav, prihvatljiv ili neprihvatljiv, razumljiv ili nerazumljiv, dosadan ili inoventan, nazočan na životnoj sceni je stvarno baš sitnica.
Ona kap iz slapa.

Hoću reći, pa i nema me puno.

Naš svećenik je nekidan rekao:

'' Moj osnovni zadatak je da dušu čovjekovu pripremim i pošaljem u vječnost!''

Što, pred takvim zadatkom ( uratkom!!! ), predstavlja moja mala ''kap'' i moja mala digresija od standardnog ponašanja? Pitam sebe? Je li to ona '' skromnost koja se između ostalog sastoji i u priznanju očitog: Ne treba tajiti da ja za sebe mislim kao o malom centru i da je ovakav homo sapiens pripreman milijardama godina ''.
Takve rečenice, izjave, priznanja su me držala i drže na blogu i zbog njih žalim, one mi nedostaju, one su prijateljstvo, one su druženje, one su svrha i terapija…bez kojih će biti teško...ako odem
Znate da je blog na neki način iritirajući, da smo neke stvari spremili pod otirač, ali ih nismo riješili, da su neki odnosi zacementirani kao ''loši'' i na krivom mjestu, onda znate i da je dobro da se neko vrijeme svi povučemo i smirimo.
Napravimo kronologiju zbivanja i zbrojimo parametre:
Da je ovo ''cirkus'' je grubo, metaforički i pjesnički, i nije samo vaš, već i moj , i naš. Kao, i naš ''sabor'' , naše općine, naša vlada, pa i naša država. Meni nije bilo teško ''prepoznati '' mnoge faktore, vama je to bilo još lakše i sad kad smo prepoznati, sada je puno teže. Svima!
Neki su svjesni vlastitih zabludu. zašto i ja ne bih bio zabluda, zabluda kojoj oprostimo, zabluda koju razumijemo, zabluda s kojom se dopisujemo? Meni su vaši i moja pisma terapija i to terapija u kojoj uživam, koja me odmara i vraća, pa i kad ne dobijem odgovor, ja nađem u tome poruku, smisao, terapiju.Neka pisma i komentare ću čuvati, povećati, prepisati, i, ako poživim, pojavit ću se jednog dana s njima, pred vama, i pitati:'' Jeste li vi pisali ova pisma?'' Kad kažete da jeste imat će te me na brizi. Kad se približite genijalnom, onda će iz ''svijeta bolesti'' izroniti jedan Medo s ''tisuću i jednom bolesti'' i isto toliko dijagnoza i lijekova i cijelom abecedom gripa i upala. I društvenih poremećaja.
Možda pametujem, a možda i kažem nešto novo. Neće biti definirano ako ne kažem. Neće biti definirano na moj način.
Taj čovjekov '' ja '' je toliko opasan za čovjeka, tako da je i ona ljubav za samog sebe vrlo problematična. Trebalo bi se vratiti na ono jer '' ako nema ''ja'', nema ni problema!'' Odreći se sebe i samoljublja i prihvatiti sebe kao dio ljubavi prema svom bližnjem je čitava jedna duhovnost, jedna duhovnost koju nisam svladao:

'' Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe''…


P.S. Kad bi čovjek lagano i potanko čitao Bibliju, vidio bi da je puna šovinizma, nacionalizma, prokletstva, bluda, ratova, krivokletstva, izdaja, lažnih bogova, orgija, pijanstva ( pijani Noa je bacio prokletstvo na najmlađeg sina Hama zbog toga što se ON, Noa, napio i gol spavao a Ham se smijao ( opravdanje; ''Noa je bio zemljoradnik i imao je vinograde!!!'' Gle ti to!! ) Onu dvojicu cinkaroša je uzdigao jer kletva glasi da će Ham dovijeka biti sluga svojoj braći. Od Hama su nastali Egipćani i ostali sjeverno –afrički narodi ( Hamiti ) kojima i dandanas Izraelci žele gospodariti a poteklo od dvojice izdajnika i ulizica. Što bi bilo da su ta dvojica , Sem i Jafet, šutjela? I nije se Noa prvi put napio, i živio je 950 godina. Trebalo je to njegovo pijanstvo trpjeti tolike godine. I sve ostale poroke. I kolik je star bio Ham kad se smijao? 600 godina? Zar čovjek star 600 godina nema pravo na svoje mišljenje i na blagi prezir prema starom neliječenom alkoholičaru ( Noa ) koji nikako umrijeti. I pije..pije… 920 godina je previše da bi se bilo nečiji sin.
Ja sam na strani Hama, i ja bih se smijao! A možda bih bio i radikalniji!

Noa se trebao utopiti.

kako ono rekoše rimljani..covjek sam i nista ljudsko mi nije strano...biblija je na tom nacelu...

Možemo o Bibliji govoriti svašta, ali onaj koji ju je pisao je bio univerzalni genij i nije bio ljudskog roda, To je sigurno.

i kazes da te nema puno...a tvoj nick sugerira da si medonja i to korpulentnije tjelesne građe...i kome sada vjerovati...tebi ili tvon nicku..ili bibliji...gdje je istina?

hej, dobro me podsjeti, idem vidit jel ima na netu di za downloadat 'Ritam zločina' sa starim Šovom, nisam to sto godina pogledal... :)

Istina je gruba. A sila prizna samo jače od sebe...drugu silu. Dakle...istina je tvoja.

Pike, ja bih mogao sve knjige ponovo čitati i sve filmove ponovo gledati, jer sam sve zaboravio. Pamtim kosture.

I ja isto. Najpamtim one di su se šorali s dinosaurusima kao u nekoj zemlji iz prošlosti i bila je dobra koka koja je nosila krzno i to od poljskog miša. Najpamtim jer nije uzela krzno od međeda nego od miša. Al i kosturi su bili u tom nastavku garant.

Kostur je naša budućnost.

jučer sam, tražeći nekaj, našla na gmailu spremljenu jednu od tema s foruma. i čudom sam se čudila da sam to napisala :)
možda, za koju godinu i ovo na blogu će mi biti ...hm...čudno, s pitanjem-sam to ja? :)

Meija, blog je pun apsurda: ne daje otići a ne daje disati. Osjećam se kao na jakoj zimi. Uvijek slabo obučen , s hladnim nogama i s mišlju da može biti i lošije...