male tajne

Na prozorska stakla tiho se zalijepila tama.

Vrijeme je, za još jednu noć bez poraženih i bez pobjednika.

I kao svaki put, težak je dodir tvojih riječi,

Uznemiruje svjetlo, za prošlost, upaljenih svijeća.

Ledenom smirenošću naručje moje zauzdava tvoja ludila.

Račun odavno nije bitan, sve to ide na potpis

Jednom zlokobnom jutru koje se neumitno prikrada.

Iščupati će snove iz naših umornih tijela,

I nehajno ih stopiti u dolazak vjetra sa zapada.

Pogled ti je blag, sanjaš neke davne mirise

Zaboravljenih noći.

Smiraj ti nježno lice prekriva, zagrljaj te polako oslobađa.

Tvoje usne na mojima, titra pred nama

Plamen jedva pokrpanih iluzija.

Rutinski, zauzimamo najbolja mjesta u još jednoj predstavi,

Htjeli ne htjeli, jednom će vrijeme u zaborav gurnuti našu priču.

I nastaviti će živjeti u željeznoj škrinji čiji ključ čuva

Drevni i umorni gušter.

Jednom ćemo doći pred Kralja, uobličeni u lutke,

Sa tirkizom u očima i srcima zarobljenih

Među sablasno žutim stalagmitima.

Nema pitanja.

Nema odgovora,

Nema djetinje znatiželje i nevinog smijeha.

I nećemo moći, kao stotinu puta do tada

Koristiti jedno drugo kao opravdanje

Za bijeg od naših zvijeri, od nas samih.

A opet, uhvati nas u kovitlac divljeg plesa,

Razapeti i ranjeni plešemo po taktu njenog urlika.

Smijemo li se nadati snazi jedne noći

Koja će uspavati prokletstvo zvijeri?

Da li ćemo tada biti oslobođeni okova

Potrebe i želje, dok čekamo posljednju kišu

Koja će isprati posljednje ostatke jednog života?

Ne treba se bojati rađanja slobode u boli.

Strah nas vreba, promatra, iščekuje.

On je tu negdje, sa nama, pored nas.

Izdahnuti će jednom na nježnim rukama

Ostavljajući ovom zraku

Beživotno tijelo zvijeri.

Na prozorska stakla tiho se zalijepila tama.

Stapamo se u noći, bez poraženih i pobjednika.

Razlijevamo se po cesti koja vodi do beskraja.

'' Razlijevamo se po cesti koja vodi do beskraja.''


Ovo me se jako dojmilo... apsolutno točno... kako ti i ona tako i mi ostali ...baš se razlijevamo po toj cesti bez kraja i konca..
I pjesma ti je opet i opet jako dobra.. dobra u tome što uspiješ dočarati misao koju nosiš u sebi .. pa se naprosto čovjek osjeti pravom zvijeri dok ovo čita...

Pozzz...

Lijepo i dojmljivo.