male tajne

Nikad nije puno nekih ugodnih sjećanja.
Kao što nikada nisi ni pitala za cijenu istih.
Slijedom toga, tipkaš mi SMS, na tramvajskom stajalištu,
Otrovno žmirkajući prema ozeblom suncu.
Očekujući poznate korake odgovora koje ćeš
Ugledati za par trenutaka.
Mirno, znajući da sam u blizini.
Poznati šapat spustit će ti se na leđa.
Lica u ogledalu oborit će pogled i ne baš nježnim zvukom uzdahnuti.
Udišem sa tvog ramena miris
Bestidnog i otrovnog osmijeha noći koje dolaze.
Iz boli je želja nastala.
Ljubav je ostala razapeta na mjestu gdje je mutan tok
Razuma i potrebe,
Razdvojio gole i otužne obale jednog otoka na dva dijela.
Kroz prste, poput pijeska, slijevaju se, oštrih krajeva,
U kristal pretvorene slike.
Uživaš igrajući se krunom u čijim odsjajima, na nervoznom svjetlu,
Galopira zaglušujuća bol.
Urušavaju se opravdanja i isprike, grubo nas istina
Drži pritisnute o zid.
Staloženo podsjećajući na ugodan dodir opomene.
Uživaš u dodijeljenoj ulozi...publika je uvijek ista.
Želiš, nadaš, očekuješ...mržnju mojih dodira.
Želiš na trbuhu poljupce opojnog mirisa moći.
I vatreni ples ludila pobjede na granici svijesti,
Gdje plašljivo mi na ramena spuštaš
Odmor od same sebe.
Stidljiva smo djeca u beskraju.
Nevinih i praiskonskih misli, boja, zvukova...
Koje nas naivno lažu da nešto sveto nam treba,
Kao savršena premosnica jaza između dva svijeta.
Nečujno, bol se u tup i konstantan pravac pretvorila.
Na putu prema bezdanu ispunjenu
Kricima duša slomljenih snova i lica
Izbrazdanih glinenim borama.
Praznina je ugušila toplinu u očima.
Nestaješ u sigurnosti mnoštva ljudi
Sa sjajnim, kamenim maskama...
Još jednom odabireš lažnu stvarnost.
Sigurnu u nespretnim rukama sadašnjosti.
Hladnu i nedorečenu.

iz boli je zelja nastala .. kolko puno istine ima u tome , ponekad mi se cini da je bol veci pokretac od srece ..

jel postoji ljubav u toj prici..ili samo strast ?

Može li jedno bez drugoga?

Moze... na pocertku poznavanja, je ta strast koju svi zelimo da sto duze traje, zatim dolazi
manje impulsivnih kontrakcija..sve dok se ne pretvori u naviku,,tad ja brisem...ne podnosim taj osjecaj...

http://www.youtube.com/watch?v=R_zi4OxJpY0
ova pjesma me danas nadahnjuje..

http://www.youtube.com/watch?v=DugA1lmIHu4

Ovisi i o tebi.
Nastanak navike je odgovornost obje strane.

Zato vjerojatno i izbjegavaš se na duže staze vezati.
Naviku kao izlika?

izbjegavam se opcenito vezati...
moji demoni sve naprave...

Znači da si rob.

a ti? vracas slobodu?

Ne.
Nisam ja egzorcist.

Ne bih rekao da su kod tebe demoni.
Prije membrum diaboli.

I čini se da uživaš što te posjeduje.

membrum diaboli..


http://www.youtube.com/watch?v=YsdqqqMKkT4

mozda..mozda to je zastrasujuca izjava...

Jako dobro znaš da je istinita.

kako to ti mozes znati? osjetis?

Nisam pogriješio.
Ostalo je manje važno.

zasto se zene tebe boje?

nema nikad osmjeha kod tebe

Ne trebaju me se bojati.
Krivi doživljaj.

mislis?

samo sam trenutno ja tu..

a zaboravila sam na pvt .))

Ne mogu i ne želim tu ništa.
Ne znači mi ništa broj komentara.

naslov tvog posta su sramezljiva djeca , koja se nelagodno osjecaju u prisustvu drugih ljudi
kako sebe dozivlajvas?
nesputano?

respekt

svejedno si nestvaran

Smatram sebe osjećajnim i inteligentnim čovjekom, umorne duše.
I stvaran sam.
Trebao sam biti oblikovan po nekakvim stereotipnim pravilima?

Lanena, zahvaljujem.

u pjesmama, covjece, u pjesmama djelujes nestvaran...)))))))))))
i tebe ljutim?

Ne.
Rijetko, jako rijetko se naljutim.

al..maris
ugodan ti dan!