Umorni Bukovsky

'' AKO Bog postoji onda je sebičan, zao, ravnodušan, osvetoljubiv, monstruozan!''
Neka bude tako, ali početi rečenicu s '' AKO '', odmah mi se ponudi pitanje : '' Što, ako Bog NE POSTOJI?!'' Tko je onda sebičan, zao. ravnodušan, osvetoljubiv, monstruozan? Netko to mora biti zbog svih tih razloga koje su implicirani i koji postoje u ljudskoj zajednici.
Izražavati svoju sumnju u postojanje nečeg i već biti puni okrutnosti, teških definicija, grubih optužbi. Našli ste krivca, dali mu ime, stavili ga na stup srama i onda se izjašnjavate da ON ne postoji. Je l' se vi to igrate sa sobom, da li se vi to igrate sa mnom, ili se ipak samo igrate riječima i virtualom?
Ako Bog postoji, da sam na vašem mjestu, ja bih ga ostavio da postoji, neka bude kao '' Nešto '' o čemu nemate svoje mišljenje. To se primi kao agnostik a meni se brka s autist, i nema neke velike razlike osim što agnostici duže žive od autista…štreberi!!!

A dolaze blagdani. Neateistički.

Blagdani me oduvijek iscrpljuju, umaraju, pa čak kad sam bio s nekim tko je zabavan, razigran, mio, i kad mi se činilo da zaista dišem, samo, zar sam mogao i trebao biti novi, potentniji i drugačiji muškarac nego inače. Ta sva naša vika, galama, pjesme, izleti, obale i svuda miris pečenice, purice, kotlovine, graha, hobotnica, tj bezbroj životnih eliksira, umara me. I još me više zbunjivalo kad su ljudi to počeli nazivati vrijednosna ustrajnost u tradiciji, ili čak opominjuće: „ Božić je !“ ( trebao sam ostati dosljedan tezi da je fikcija nadmoćnija od stvarnosti i u ime te dosljednosti održati svoj sitnokaluđerski doživljaj ) '
Razumijem se u običaje, razumijem se i u diskretnost obiteljskog kruga, u ono ''gledaj svoga posla'', ali me blagdani razdražuju i onda se namjerno još više razdražujem. ''Roba sam s greškom'', ali što sam stariji sve sam veća greška i vrijednost mi neprestano raste. Možda jednom postanem i loš čovjek. Bit će mi lakše, '' s gubitakom osjećaja duše kao inicijacije'' ili '' kad se pretvaram da sam neiscrpni izvor '' ( čega ? ) što toliko nadahnjuje.
Blagdani su obveza.
Blagdani su prepisivanje i ponavljanje.
Blagdani su bespotrebna infuzija.
Blagdani spajaju nespojivo.

A onda buđenje, povratak. Kao povratak sa skijanja. Potrošeno previše novca, nekoliko lomova kostiju i puno priče…
A svi vide da šepam.

lezi, medo, hiberniraj na mjesec dana
onda bu fašnik :)))

čovjek

Kod nas je fašnik već godinama. Samo malo bolje pogledaj!

Ane, znači sva galama je oko toga da ne vjerujemo u čovjeka? Pa to nije religija.

prestani galamit i šlus

Ok. Više mi se sviđa "šlus", nego " kvit ".

Ddan Medek;-)
rekli smo jućer da smo sami sebi odgovorni za sve pa i za blagdane.
Kad sam ležala u krevetu nepokretna godinu+, obečala sam sebi , da AKO preživim slavit ću svaki dan- kao blagdan! Tako i radim , zahvaljujem svakom novom danu , sebi naravno- jer--- bila sam hrabra i jaka:-)))
Samo što volim peći kolače , kuhati fini klopu , zaplesati, smijati se puno puno i šetatiii , to najviše!
Buđenje Medek ..uh uh...kako je to lijepo, pretegnuti se , pogledati kroz prozor ..ajoj Medek , pa ja živimmm!
( znam da čitaš i ono što nisam napisala!)

uvjek je bilo progonitelja crkve i religije ,onda i danas
njihove rječi je odnio vjetar , a moj Bog dan i danas
propovjeda istinu i uči nas
što to bezuvjetna ljubav je

Biseru, taj je optimizam često tako zarazan. Trebam samo promijeniti vidikovac. A i to se može šetnjom.

Dojdek, slažem se...i još kad bih mogao misliti da si ozbiljan i da se ne zajebavaš sa svim. Oprosti.

ne zajebavam se sačasti , ja sam preduhovan

Dojdek, preduhovni su istokao virtuala. Možeš biti što hoćeš. Od menadžerice do konobarice u kuglani.... ili lektorica u " Bildu"

sačasti ti sumljaš u moju vjeru prema Bogu?
zar to nije farizejski

sebičnost prema sebi Medo, ne valja to , priuštiti si SVE!! što možeš , ono što ne možeš-- ni ne treba ti/mi.

medo brunda, po običaju.

da nema prvog dijela bloga, napisala bih: medo napokon opet ima odličan blog.

U pravi čas za nas!

A što bi rekli Fiatisti:-Bolje se jedan dan voziti u Fiatu nego cijeli život u nekom švapskom autu.

"našli ste".."dali mu" "stavili ga".."da sam na vašem mjestu"..tko je tu pun definicija i optužbi? medo, medo.. :)

Bogovi istoka su još okrutniji.
http://youtu.be/-qDXypgcKLM

Jedan gram realnog naprama tri grama mašte
Jednako je
Jedan naprama tri
Kod starijih osoba
Jedan naprama dva.

Zbog toga dolazi do subjektivnih osjećaja:
Fiziološka priroda organizma odlazi u tzv. fade-out
I ustupa svoje mjesto muzici.

http://www.youtube.com/watch?v=Cq5kEqLnZyA
a ni knjigu žalbe..
stoga, šuti i trpi.:)

Znam, Zvijezdo, ali pola stoljeća učimo osuđivati i govoriti o drugima a ne o sebi. Teško je to promijeniti. Uzmi kao pravopisnu pogrešku. Svakom mom tekstu bi trebala korekcija i rado bih je napravio , kad bih znao.

nisam ja lektorica, medo, samo zajedljivo žensko...ali, meni se može oprostiti, obzirom da sam ateist i sama snosim i odgovornost i posljedice svoje lajavosti.
jadnica bez zaleđa za razliku od vas s pokrićem..:)

"Jedan gram realnog naprama tri grama mašte"
Dudh, i taj se odnos s godinama ubrzano mijenja u korist mašte. Na nivou kojeg uopće ne kontroliram ( što se babi htilo , to se babi snilo )

i da...slavim božić...:)))

Da li Juda imao pokriće? Jednom i On kaže: " E, sada je dosta!" I ode zaleđe i sigurnost.Hoću reći da i teisti imaju neku logičku granicu dokle mogu i smiju ići...

Dojdek, u najboljem slučaju smo obojica farizeji. Ja riječima, ti namjerom!

juda je imao škude. to se zove pokriće u zlatu. (ili u srebru bijaše?).
a dobio je i večeru.

Dakle Judino Zlatno tele. I što sad "ljubav" ima s tim?!

ništa. ljubav ima malo veze i sa čim. barem ne objašnjivim..:)
recimo, ja se s tobom ni u čemu ne slažem a ipak te volim..pa ti sad reci..:)

Negdje pročitah (bilo dokumentirano i bla..bla..) da je Juda bio najveći vjernik i najviše je vjerovao u Isusovo čudotvorstvo..
Bio je toliko uvjeren da mu herodovi pilati ne mogu ništa da prokazavši Isusa nije mislio da radi izdaju..

Pogni, rekao bih da je Juda bio i žrtva proroka . Netko ga je morao izdati. Iskušan je onaj njabliži. I pao je.

Uostalom , svi su znali za tu Večeru, samo je Juda uzeo keš.

Pao je, ali ne zbog keša nego nego zbog nestrpljivosti u otkrivanja tajne uskrsnuća. Neki će reći pa ni Petar nije vjerovao.
Jeste da nije vjerovao, ali ga to upće nije smetalo da najviše kapitalizira takvu tajnu koju nikad nije ni razumio, a bome ni otkrio.

Dva ukazanja uskrslog Isusa su bila pred svjedocima, dok je Petar na putu toga tvrdio da se i njemu ukazao uskrsli Isus i gle čuda: njemu povjerio Crkvu. To mi izgleda kao čitanje testamenta Pantelije.