male tajne

Upoznaj me, priđi mi...
Udahni spoznaju da u mom
Ludilu ne živi laž.
Ostavi sjećanja po strani, tamo gdje i pripadaju.
Uredno složene među police starinskog
Ormara od mahagonija,
U prostoriji u koju nitko ne ulazi.
Među tvoje haljine prekrivene
Nedosanjanim snovima.
Ne znam da li bih te više volio
Da te nisam mogao dotaknuti,
Da sam mogao u trenutcima odmora od samog sebe,
Živjeti u sebi tebe, tvoje lice pred ekranom računala,
Udubljeno u teške riječi koje se rađaju iz snova koje spuštaš
Na tipkovnicu vrhovima nježnih i umornih prstiju...
Da li bi nas manje boljelo prokletstvo koje svaki put ugledamo
Kad mirno u svečanoj loži amfiteatra radi čiste zabave
Gledamo okršaj neproživljenog na suhom pijesku vremena?
Svejedno, ostaviti ćemo to za leđima i prepustiti se
Sigurnom, obećanom scenariju noći koja je pred nama.
Usnama klizim tragovima suza na tvom licu.
Žedno, kroz umor, krčimo put do, od realnosti,
Zatočene želje.
Ponosno na dlanovima nosiš sve predispozicije
Da me pospremiš među sjenke manje lijepe prošlosti.
Negdje u prostoriji u koju nitko ne ulazi.
U polusnu uživat ću
U primamljivom mirisu zaborava.
Kao i uvijek ignorirajući činjenicu
Postojanja Gospodara.

bravo, ma ti si muška muza ovim posrnulim djevicama s iskrice

Eej, dojdi, prijatelju...
Sve u redu?

ma dobro je ,moglo bi i bolje jel

krasnoslovlje

Znaš ono...obnuto od gore je dolje, i kako već ide....

zamislim se uvijek kad te citam..
nije dovoljan samo respekt
zatvorim oci....
prijevod je na moj nacin.)))

Slobodni prijevod?

slobodni ..da
zanima te?
vizualiziram i likovi ozive
a ti....
mozes i film stvarati.))