Dati dio sebe...

Kako je moguće!U braku sam uvijek imala problema sa bivšim mužem.Nikada nismo mogli nači zajedničku riječ.Jedina stvar oko čega nije nikada bilo problema je bio posao, koji sam naravno ja obavljala.Govorio mi je kako sam zla, namrgođena, da se samnom ne može pričati, kako on uopće ne zna o čemu bi mi mogli razgovarati.Kako je njega sramora negdje otići samnom, jer ja uvijek sve znam, a on samo šuti.
A sada imam naravno veliki krug ljudi s kojima komuniciram, viđam se, odem na kavu, pričam, šalim se, surađujem.Na poslu ekipa sasvim normalna, nađemo uvijek zajedničke teme.Ne pada mi na pamet biti namrgođena,tmurna,rezervirana.Nema svađa, nerazumjevanja, sve se dogovori.Ljudi me pitaju za savjet, obraćaju mi se kada im treba neka pomoć....Znaju da uvijek imam vremena saslušati problem, razumjeti.I gdje je tu logika.Tko u toj priči nije kako treba.Ja ili bivši?
Ili možda oboje nismo normalni ;)))

hehe ericca, isto je bilo i kod mene. naravno da je on kriv, jer ak ima kaj grozno to su mutavi muškarci :))).
ne bi li ti to gledala malo kao odnos jače i slabije (i zbog tog frustrirane ) osobe (naravno ne fizički :))) i nek te to niš ne sekira, daj zamisli bit takva osoba kao što je on. u ž a s :)))

Ha, ha, hvala Tanja, baš si me nasmijala! Cool komentar!

i mene zanima odgovor! tak je bilo i sa mojom prošlom vezom - ja sam danas sve sretniji u svakim danom sve većem krugu ljudi, iako se ponekad osjećam malo usamljeno. ona je i dalje u istom krugu ljudi sa istom spikom... no, ona kaze da ja nisam bas sasvim "konvencionalan" ;-))

Ericca - nije nitko 'ko ne treba' :)) nije nitko tu 'nenormalan' - evo moj primjer - dobro, ne radi se o muzu ;))(sva sreca haha, jer ako dalje nastavim citati sve te blogove, sve mi se cini da necu muza hehe ;)) )nego o jednoj prijateljici (nismo vise u kontaktu, sva sreca) - u njezinom sam se drustvu osjecala ko 'alien' - stalno mi je predbacivala nesto - da nisam ovakva ili onakva, da sam cudna, da sam ovo i ono - ona mi je uspijela razbiti samopouzdanje tako da sam godinama mislila da sam ja bila ta koja je cudna - druzili smo se s njezinom 'ekipom' i naravno, svi kao ona dok nakon dugih niz godina nisam shvatila da nisam bila ja ta koja je bila cudna nego ... krivi spoj osoba koje nikako ne idu zajedno - ne znam kako smo uopce bile prijateljice i to 12 godina! ne znam kako smo uopce mogle funkcionirati 2 nekompatabilne osobe - jer sad dok vidim svoj krug dobrih prijatelji i poznanika -dok ja isto ko ti hodam nasmijena,sretna, uzivam u zivotu nije ni meni shvatljivo kako ti neki ljudi jednostavno mogu upropastiti zivot a da sami nismo toga svijesni
mada i meni dode da kazem da je druga strana ipak kriva ;))) ali necu :))
p.s. a tko je ionako 'normalan' u ovom svijetu? ;))

ma oboje ste sasvim normalni, ali svako za sebe u kombinaciji jednostavno ne štimate i točka.....ježi ga da je sve idealno kam bi svijet došel :O))

Po učestalosti napisa o "njemu" stičem utisak da ga reklamiraš ili je baš toliko "dobar".Taj nam onda krnji ugled.

Pišem što mi je trenutno u mislima.Niti ga grdim, niti ga hvalim.Govorim samo kako je bilo.....No ne opterećuje me prošlost ;)))

Ma sa svakim novim danom naučiš nešto
novo! To je osobni rast!Razlike uvijek
postoje,pogotovo među ljudima;Prava je umjetnost prepoznati pozitivne osobine i poticati ih,a negativne pokušati ispraviti!
Prošlo je prošlo svršeno vrijeme,budućnost je sada!