...

another day, another dollar...ako zelimo tako reci...ili mozda bi bilo bolje, novi dan, novi mail-odjeb...

vec mi postaje stvarno smijesno...nekako ne vjerujem da sam bas toliko los da ne mogu naci posao...
sad sjedili na cugi, pricali, nitko nema posla...niti jedna sfera, sve je nekak usporeno...

malo plasi cinjenica da stojim na istom mjestu, a vrijeme ide...saljem molbe, cv-e, portfolie, komuniciras, pitas...posla nema...

glupo...

druga stvar koja me strasi je kolicina ozenjenih/trudnih oko mene...ne zelim ostariti, ne zelim to...

cudno neko vrijeme...

svako malo na playlisti zavrsi azra...pitam dal je zivot onda bio stvarno jednostavniji, ljudi normalniji...da li uopce ima smisla to komparirati...sve se mijenja pa tako i mi...jucer, danas, sutra...

na kraju ti ostaje nistavilo i dani i ko prolaze bez razlike...

cudno....