Svijet je lijep ali je čovjek lud

Ma sve je u redu kad za ručak nakon sastanka sjedneš u tak jedan fini restoran gdje te poslužuju konobari koji su naučili s koje strane prići gostu, gdje su salvete od tkanine i dva reda bešteka kraj tanjura a u meniju kod naziva jela bar jedna strana riječ.
Ugodan neusiljen razgovor i pokoja čaša vina zaokružuju to jedno fino i civilizirano okupljanje koje se, naravno, zaboravi čim sjedneš u auto i kreneš dalje.
A dalje te čeka posao pa oblačiš plavu radničku kutu, odradiš obaveze do navečer i onda kad te mori glad usput s nogu, još u plavoj radničkoj kuti, staješ u lokalnoj pečenjarnici na čevape s lukom i pivicu.
Onak, na stojećki.
I nema ljepšeg ni većeg veselja nego kad ti čevape spremi mala hitra sisata kuharica/konobarica, s kojom usput i porazgovaraš duboko o tome koliko luka ide uz porciju ćevapa i da li je ajvar dodatno il' nije.
I nema ljepšeg ni većeg veselja kad dečki za stolom nakon pete-šeste runde ubace u džuboks kovanicu i dok ti ubadaš ćevap, tebi Milo Hrnić viče "Davala si mi mnogo !!!!". I nema ljepšeg ni većeg veselja (doduše ima) nego kad masne prste obrišeš o Aro papirnatu maramicu, kupljenu u Metrou, i to tako da ti pola maramice ostane zalijepljeno na prstima.
I nema ljepšeg ni većeg veselja nego kad možeš na miru isčačkati čačkalicom kompletno sve zube (a neki i uši očiste) bez da moraš skrivati zubalo i bez straha da će ti itko zamjeriti na tvom kitovskom zijevanju.
I nema ljepšeg ni većeg veselja kad uz svu tu buku iz džuboksa, sad već pjeva Nano Prša "Nisam te znao voljetiiiiii...!!!!" uz svesrdnu pomoć dečkiju za stolom, možeš podrignuti onak svinjski zdravo, bez da te itko uopće čuje i zamjećuje, osim konobarice koja ti se smiješi jer i ona usporedno s tobom pije već treći mali Heineken.
To je u stvari i jedini bonton koji zahtijeva naš mentalitet - konobarici plati piće !
I nema ljepšeg ni većeg veselja kad i ti sam, da bi se dopao maloj sisatoj konobarici, dižeš ruke do nebesa vičući : "Vladarice srca moga !!!!" naravno uz pratnju Dražena Zečića s džuboksa.
I to je uvijek open end priča....koja se, ma kako završila, uvijek dulje pamti nego srebrni dupli beštek i Villeroy&Boch tanjuri.

pih...a di su razgovori ugodni o EU?
zastali u dekolteu konobarice? :)

to obično na jutarnjoj kavici riješimo
ovo navečer...je čista uživancija
:-))

ccc... a kaj je sa nesisatim konobaricama? Postoje li uopće?

aha....s mrakom angažirano ponašanje ;)

Kako da ne !
Postoje i nesisate konobarice.
S njima smo si onak...OK.
Nismo si nekaj.

A kaj se cijeni kod muških dakle konobara? Ne mogu se sjetiti. Kam gledat?

A ne znam za ženska.
Mi gledamo koliko more s nama popiti i dal plati rundu kad je na njega red.

Epica, u guzu....u guzu....za početak :)

Ma ja nekak ne gledam guze kod muških, ne znam zakaj. Oči, bitne su mi oči. I ruke. I da po mogućnosti ima uže bokove od ramena, alli nije uvjet.

Koko, gle...ako sjediš, nekak je malo nespretno gledati ga u oči, može vrat zaboljeti.
uostalom znaš kak ide s pozicioniranjem robe u trgovinama: ono kaj je najskuplje je na dohvat ruke, ili ono čega se treba riješiti jer je rok trajanja pri kraju :))

Hahhaha, Meija, daaaj, sve buš pokvarila :)

kaj sad, ja sam samo praktična..... :)))
(ili: pardon, bi se mogli malo čučnuti da vidim kakve boje su vam oči...jer mi se ne gleda u vaše dupe svaki put kad prođete)

:P

(o čemu je zapis, malo sam se pogubila?) ;)

Ja sam zapamtila jedino ćevape i luk. Tak mi je to zamirišalo !!

hahaha jako dobro...dakle postoj u tebi još jedan...nešto ko dr jekyll i mr hyde:)))