male tajne

Što sada?
Čini mi se da sam došao do kraja.
Osvojio sam sve što sam želio osvojiti.
Želja više nema.
Samo beskorisno prazna i zatupljujuća
Siva prostranstva.
Ispred sam zadnjih vrata.
Ne toliko uplašen
Koliko začuđen spoznajom
Da iza prvog ugla smješka se,
Okupano u izmaglici dosade
Jedno veliko ništa.
Smrtno umorna, zvijer u meni,
Grije mi umorna stopala.
I nije baš kraj kakav si želio.
Primamljujuće i otupljujeće beznadan.
Trunem i trunut ću,
Beskonačnom šetnjom od početka
Pa do kraja
Prokletstva.
I nema istog početka,
Kao ni istog kraja.
Na kraju, sve je isto.
Početak se stapa u kraj i obratno.
A ja hodam,
želio bih da mi sjena društvo pravi,
ali i nju sam nekako, onako usput,
uspio izgubiti, među besmislom snova
i strogo zacrtane svjesnosti,
a sve zbog potrebe jer moram razgovarati.
I onda započinje predstava, možda baš tebi
Sam pričao o nekim mojim bezdanima
Nadajući se da ti je srce dovoljno veliko
Da primi sve ono što mogu i što ću biti.
Mogu biti varka namjerno upala
U zamku tvojih snova.
Došli smo do kraja.
Dugo vremena ne vidjeh od snova
Skovanu stupicu.
Kraj je tu. I shvatiš da je kazna.
Malena, staklena prostorija
Sa svim užicima.
Van staklenih stijenki,
Lijeno se poljima snova
Vukao mir.
Poželjet ću opet prošetati
Od početka do kraja
A nalaziti ću se iza onih vrata
Koja se nikad ne otvaraju
Kad ih jednom zatvoriš za sobom.
Shvaćajući da je ljubav
Precijenjen,
A mržnja podcijenjen
Osjećaj.

lijepo da si opet tu

nedostaješ

Večer Lanena.
Hvala ti na tim riječima.
I uvijek me istinski razveseli tvoja pojava...

A malo sam i bacio oko na neka događanja na blogu.
Uvijek isto...

ma je, i neka je
žeo mi što nema CC
"naš" mali krhki kružić
se raspada
žao mi
sve rjeđe si tu, nje nema
nedostaje mi to
ako ništa zbog raznolikosti

Ne bih rekao da se raspada...
Prije zimski san.

teško je opstati poštenom depresivcu s pozivom
u svijetu naci-veseljaštva

xexexe

ma, ja samo volim vidjeti da pišeš
i da šibneš ovdje
drago mi
celezić i diklić

Opet, to je sve za ljude, dakle normalno nešto, a ne na primjer,
poput nekih krvopija na blogu.
One nikad ne spavaju.
Najlešinarskija vrsta vampira.

Drago Diklić?

xexexe, diklić mi draži
drago
nego, je li ovo novi ciklus?

ili finale?

Eto, naci veseljaštvo...
Lijepo opravdanje za neke blogere
koji nalaze zadovoljstvo u životu
da dnevno šibnu blog do dva,
ponekad i tri, i nabiju petstotinjak
dnevno komentara, od kojih su
tri četvrtine njihovi vlastiti..
Valjda ne smiju pričati doma
same sa sobom.
Jedna se boji da ju mama ne strpa
u starački dom ( ne obratno!),
a druga da je djeca, slučajno,
ne strpaju u ludnicu.

Treća sezona ciklusa Crno-bijelo u boji.

xexexe
šaljem ti osmeh vedrine
a, evo i LH

drago mi
zapravo, volim socijalne autiste

Da, autist sam.
Da mogu, sa automobilom bi išao na wc.

Socijalni autist?
Da li je to dijagnoza?
Ili prognoza?

nek se ekscitiraju
meni podosadne
ne moš se pošteno ni pofajtat bez iznošenja privatluka
bez pomirdbeno selektivnih tipusa i tipusica

pjesnička figura
od elastičnog materijala
xexexe

zamisli, neki dan, na nekom sastanku koji se odužio
kažem, dajte ljudi brže tipkajte
( sva sreća, bilo u žaru borbe pa nisu baš skontali, a ja se
ozbiljno zabrinula)

moram više pričati, manje tipkati
pa makar i sebi u bradu

idem, sad ću sve ovo pročitati na glas
igra uloga
dijalog
hebga, moram vježbati

pusa

Ona se budi. Nekako oblači robu na sebe i izvodi Šapatog vani.
Vraća se doma, skuha mami čaj i servira joj uz isti tost, odnese u krevet.
Nahrani papigicu, pomazi mačkicu ( pravu ) i onda šalje sms svojoj dosta mlađoj prijateljici ( koja bi joj mogla biti kći ) da će uskoro objaviti blog za sliku koju je pronašla prije spavanja, uz prikladan naslov koji bi kao trebao simbolizirati trenutačna događanja na blogu. Ostatak blogera uz jutarnju kavu uživa u pogledu na depiliranu perad pankerskog smjera i ostalih i više no počesto, grotesknih obrada fotografija raznorazne živine. Dok ispija kavu divi se genijalnošću svoga uma ( Bogu hvala, pa nije muško, pa smo ostali pošteđeni blogova o genijalnosti njegova uda )..šalje kćeri, pardon prijateljici, poruku da sad ide skoro raditi. Primjećuje da je Šapati nešto živčan. Razmišlja o kuji iz susjedstva koja se tjera, a ona se za posao sprema.
Minutu prije izlaska sjeti se da je zaboravila obaviti osnovnu higijenu, jesem ti...na brzinu četka zubalo i pri tome joj pada na pamet ideja za slijedeći blog. Putem do posla razradila je scenario. A na poslu uvijek isto - točno vidiš na facama nekih studenata kako su glupi. Opet se divi svojoj pronicivljoj genijalnosti. To divljenje je pomaže da prebrodi život u kavezu. Sjeti se majke i odjedno joj se smrači raspoloženje. Jedva čeka doma. A i Šapatog treba izvvesti. Opet razmišlja o kuji koja se tjera. Piše SMS mlađoj prijateljici da će kroz poal sata staviti blog. Onda šalje slijedeći SMS sa opisaom detaljnim što će spremati za ručak, dok usput komentira na blogu.
A kakva gazdarica, takav ručak. Nešto smrznuto iz Konzuma ( nije reklama ). Stavlja blog. Sjeti se nelagode sa posla i istu ide liječiti na nekoke iz njezinog spiska ''omiljenih blogera''. Vraća joj se raspoloženje. I mlada(?) prijateljica je tu ( pronašla je rupu u vremenu na poslu ) opet je ona stara. Ona zna sve. Poput nekih, usisala je to kroz međunožje, ali o tome sve znamo, zar ne...
I tako nekako prođe dan, dan kojem blog daje smisao.
Gdje može pljuvati, vrijeđati, ponižavati....
Gdje može biti onakva kakva u stvarnom svijetu ne može biti.

Ti ode, a ja se zapisao.
Ne zapišao.
Nema veze.

Vidi nije nekad pernata živina.
Sad je depilirana zvijer iz porodice mačaka.
Samo da se ne sjeti depilirati čudnovatog kljunaša.
Ili ne daj Bože zadlakaviti pingvina.

A inače, nisam izašao na referendum.
Glasao ne glasao, čeka nas isto.
Ali barem sam miran.
Znam da jedno barem tridesetak godine neće biti pucačine.
A onda će neko odavde ''naš'' opet to unerediti.
A sve zbog nekog principa.
Tako da vjerujem da bi ta EU i mogla biti ok.
A ti unijaci su lukavi..zamisli da su nazvali uniju Kraljevina Srba, Hrvata, Slovenaca, Nijemaca, Poljaka, Čeha, Slovaka, Francuza, Šveđana, Španjolaca, Benelukšana i ostalih vrlih članica, tko bi to izgovorio..a ovako, EU.
Bit će to ok.
A poslije, kad ''posetim većna lovišta'' bit će ionako svejedno.

gle, (kaže jedan zanimljivi čovo)
da je in započeti misao tako
ti imaš žar i strast i pero pravog pjesnika
ti i zeleni pišete na svjetskoj i eu razini
prama time
objavljivat ćeš, prevodit ćete
sjetit ćeš se
nisam ja bez veze alma maler-kokoška bloga
xexexe

nego, što se ptiče staljinove, mile martić
te svih pripadajućih škegrosumića, kretena, kjelaca
i pomirdbenjaka
sjeti se
sve će nas zdušno braniti gerardina, xexexe
neka ih
simpli pipli
xexexe

piši
posvađaj se kad ti se da
uzvrati
opserviraj
reflektiraj
parafraziraj
(ako ti se da)
ali, piši
ja te čitam i čita te puno, puno
kvalitetnih ljudi na ovim prostorima
ima ih

Naravno da hoću.
To je sigurno kao sutra ujutro sunce na istoku.

Dobro da nema nick ukrudbenjak.
Ili nakurdbenjak.
Trebati biti ponizan, vidiš li kakva vremena dolaze...
I Obama će da nosi nakurnjak.
Sad će mu CIA izmisliti pancir nakurnjak.
I eto za koju godinu nove kategorije u BDSM-u.

Pričaj ti ovdje šta želiš, ali osoba koju oblajavaš je jedna od rijetkih ovdje, koja ima redovan seks i to s najboljim frajerom Iskrice u kategoriji njegovih godina...tak da stopiraš svoju jadnu maštu, ostavi je za tvoje pjesmuljke

koja je to osoba i s kim se seksa?

Dobro večer Juicy.
Po tko zna koji put pokazuješ svoju ograničenost, glupost, prostakluk, primitivizam i najniži oblik poltronstva.
To smo već vidjeli sve - ne trebaš se dokazivati.

Juicy zna da je najbolji, nema toga šta ona sa Iskre isprobala nije.