Budi ponosan
Oče moj mili, ti koji s visina promatraš nas, ponosan budi.
Nestalna jesu sjećanja tvoja na svaki moj grijeh.
Odbaci sumnju što s tobom se rodi, što pjesme ti piše i nestvaran stih o propaloj nadi i srušenoj vjeri, jer istina nije što poje ti strah.
Pogledaj, oče, koprena se diže, što nekad je bilo sad nije ni trun.
Ponosan budi na mene i moje, jer ocem te zovem, a otac mi nisi, jer odavno pustih da nosi me val.
I biram da sjednem pod prozore tvoje, da osluhnem sate kad dopuštaš sklad.
Zažmiri na drugo, urokljivo oko i priznaj da nisam ukaljani kal.
09.02.2012. u 21:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar