La bambola

JA: Stvarno mi nije jasno na koga taj mali ima ženske mote. Ono, stav tijela, govor, pućenje usnica.. lijep je ko slika, ali je ful ženstven. Hm, al stvarno. Ćaća mu je ono, ortodoksno muško, mater bivša sportašica čvrstih pokreta i pomalo zapuštenog izgleda, sestra mu je isto sportašica, kratke kose, vižlasta... Baš neobično, na koga li se samo umetnuo..

(vrtim glavom i zapravo više govorim za sebe zaintrigirana uzročno-posljedničnim vezama)

MALI ON: A neko mora biti ženstven u obitelji.

(a što da više kažem, grlato sam se nasmijala i po ne znam koji put dobila potvrdu da svi odgovori leže u ravnoteži)

Nu ako mu caca muzevan, pa sta? A oni postar metrosexualac? Zasto mali nebi bija isti caca?

Jarac, stvarno ne kužim kud ide tvoj komentar.. al ono, stvarno.

Kada ja kuzin na koga mali slici e,

Uostalom moja bambolina u ravnotezi ti nema nista, i bit i draz je u neuravnotezenosti, sudaru suprotnosti razlicitosti, zivota,bica,bitka, pocetka i kraja, cak i u nerazumjevanju,

ortodoksno nepoimanje, uskračeno vizualizacijom nepotrebnog.
a potpuno nesvrsihodnog i pragmatičnog

Jarac, kako kome, meni je izazov neravnotežu dovesti u ravnotežu :)

vuko s kitnjastim repom, zgodno viđenje stvari :)

)))))...lisica ima kitnjast rep

e, a ti nisi vuk i lisica.. 2 u 1? :))))

tko bi znao omjer pravi..))
samo nebo zna

E moj vuce, dok bambolina to shvati, radili ga mi u vertikali il horizontali il pod nekim tupim il ostrim kutom sve nam je isto, nesavrsenost i neravnoteza je uvjek i u svemu konstanta, ravnoteza tek dolazi na kraju, i poslje nje nista.