Prvi dan ostatka

Zakotrljao mi se tvoj glas u uhu. Vijuge su prepoznavajući ustuknule svijesne da svakim novim podražajem produbljuje znane staze euforije , radosti , a odmah zatim zaslužene tuge, ojađenosti, nedostajanje..
Progonitelju duše.
Nespokoju sna.
Radosti...
Uneseš lavu jednom riječju.
prevrtiš film, pauziraš na trenu stapanja, poniranja crnog u plavo oko.

I tako...prolaze dani, prolaze ljudi i svaki dotakne neku strunu u meni , neki titraj jedva čujan, ugodan, melodija iz daljine jekne. Ali ti, radosti, od tebe brujim gromoglasno, kao orgulje se sjurim prostorom, zadrhte nebesa od mojih odjeka.

sve lijepo rečeno...i dogodi se zbog jedne riječi da nastane tutnjava .. ponornice. al zašto onda paun i krijesnica?..

Paun, svjestan gizdave ljepote, šušurav i naglašen .... i mala krijesnica, koju se uoči tek u ponekoj vreloj ljetnoj noći..

ne volim šepurenje pauna..mada ima prelijepo perje.. al glasa se užasno..

vječno pitanje ..što je bolje golub na grani , il vrabac u ruci ?

slijepom ni paun ni krijesnica nis ne znace
dok ne guknu, bilo kakvim glasom...

Držala sam vrapca, vjerujući da sam dobro izabrala...valjda jesam, sada više ne znam! :-)

Krystal, ti misliš,važno je da guknu tu i tamo, ahaha hahaha ??