Jedem, dakle nisam

dakle. rano jutro. pola devet. svakog dana ustajem (ne, necu pjevat, necu pjevusiti, ne misliti na Fosile, ostavi Fosile u prastarim stijenama).
da.
uglavnom.
cudna smo bica mi ljudi. razlicitih navika, razlicitih jutarnjih rituala.
nekako svaki put kad isteturam iz kreveta nekako se nadjem ispred frizidera. pa se naluknem malo da vidim. jel hranostaj nekim cudom opao ili jos vecim cudom narastao (pri cemu u hranostaj ne ubrajam plemenite i manje plemenite gljivice i pljesni koje pokusavaju zauzeti sto bolji geo-politicki polozaj i tako me dovesti u kusnju da i njih kusam).
zatim tapa tapa tapa (naravno bosih nogu, jer je jutro, jer sam jos osamucen i jer mozak jos uvijek nije shvatio da se tijelo nalazi u uspravnom a ne lezecem polozaju) i pogled u ogledalo.
slusam ja i gladam sve reklame na telki. ali nijedan gel, nijedan lak, nista, ama bas nista nije postojano i cvrsto kao zalezana frizura. kad bi barem moj frizer jastuk imao smisla za oblikovanje klasicnih frizura, a ne ovih modernih gdje dlake ne stse svaka na svoju stranu uz obavezno jedno tri rupe na glavi i dio koji izgleda kao polegnuto zito u vanzemaljskim krugovima. Bitka za kosu vec je unaprijed izgubljena. osim ako se ne koristi voda. no volim ja sam sebe cak i ujutro, pa nije fer da se brutalno kaznjavam onim mokrim i hladnim osjecajem oprane kose tako rano ujutro.
hladna voda na lice, mozak se uznevjereno budi i pita sto se dovraga tu dogadja uz veliki sok. sjednem na wc i umiri se (poznata radnja, zna mozak da se tu moze opustiti, nista posebno intelektualno zahtjevno se ne dogadja).
i sada naravno muski problem. sva ona tekucina koja se sinoc popila, plus jos par casa voda usred noci, je odlucila kolektivno izaci. a nema se pisoar. mogao bi se umivaonik koristit kao pisoar, ali ipak je malo previsok, moje kratke nogice moraju na prste stati da bi se moglo nesto prebaciti u svom polukrutom, vec pomalo bolnom stanju.
cekanje.
gledam par krizaljki u wc-u. uzmem pokoju. rijesim stogod.
i zato referendumsko pitanje.
koje krizaljke, sudokoi i ostalo se da rijesavati u prosjeku od minute-dvije, a da nije potreban normalni intelekt, vec 40% manji zato jer je prokleto jutro vec doslo?

p.s. racunam da spadam u jutarnje tipove :D

Koji si ti sad? 26 godina, veliš :)

pa da. zadnji put kada sam pogledao u putovnicu kaze tako nesto. iako nikada nisam vjerovao sluzbenim spisima. niti roditeljima. nikad. ja sam samo 6 godina star. buahahaha.

26. to ti je dan u mjesecu. A ne broj godina. Onaj zadnji broj sa četiri znamenke ti je godina. 195... Pa od 2012 oduzmeš taj broj i.... :)

ponekad najvrijednije misli dođu na onom jutarnjem boravku na školjki, kad mozak tek počinje s radom,onak neopterećen

Pelpi, u pravu si. Meni je to najvažniji dio dana. Tek kad odbacim teret jučerašnjeg dana, mogu dalje.

eh, ali ak je to datum onda su fulali tesko. onda mi je ili 25 ili 1 :D

Gledaš krivi datum. To ti je datum isteka putovnice. Ili kad je izdana.

previse zbunjujuce za tako rano ujutro :D
pranje zubiju. to me sada uznemirava. radnja koju nikad nisam volio. a znam da je nuzna. ali opet, strano tijelo medju zubima...