Jedem, dakle nisam

Sivo nebo. Cudan dan. Nemiran. (malo nepotrebnog, nepovezanog uvoda vremenskim izvjestajem)

Gledao sam nedavno nekoliko filmova. Svi s razlicitim temama, ali nekakvom istom misli koja se proteze negdje u pozadini.
Idemo redom. Prvo Genijalni um (naslovi mi se malo mijesaju, pa ne zamerite nekaj, nikada nisam pamtio ni imena filmova ni glumce pretjerano), pri kojem genijalni matematicar, da ispolji svoju genijalnost mora biti istovremeno i shizofrenican, tj. lud. Film rednog broja dva je Djavolji odvjetnik. Radnja dobor poznata, odvjetnik se mora odreci svoje moralnosti za jos vise novaca, ugleda, zena i skoro beskonacnu moc; ipak mu je sef Luco koji mu to moze omoguciti. (i jedna malo nepovezana misao, Lucifer; lux, lucis -svijetlo; fero, ferre, tuli, latum -donositi; onaj tko donosi svijetlo je zlo? hmm, zanimljiva postavka. ocito je netko imao puno humora u davanju imena andjelima, jer svijetlo sada znaci zlo?!?). Treci film u ovoj kategoriji je Vrazja sreca, gdje ovaj put pisac mijenja svoju besmrtnu dusu za veliko citateljstvo, iako je samo prosjecan pisac. I zadnji fillm koji ulazi u ovo razmatranje je Savrsena formula (limitless doduse puno bolje opisuje sam film, ali prijevodi engleskih naslova na hrvatski je misterij koji mi nece brzo biti jasan); opet pisac, ovaj put je sredstvo pilula; malo je losa po zdravlje, ali s druge strane, postaje uber pametan.

I sad sto je autor htio reci nabrajajuci sve ove filmove i stavljajuci par nepovezanih misli?

Nekako svi filmovi imaju veze s uspijehom: matematicarski uspjeh, financijski uspjeh, uspjeh preko ugleda u drustvu, uspjeh...
Uglavnom svi promoviraju da se mora uspjeti. Stavljaju to kao obavezu, kao zivotni zadatak. Ti si nitko i nista, ako ne ostvaris zavidni uspjeh. I zavist medju drugima. Cak se cesto niti ne definira uspjeh kao takav, vec samo zavist koju izazivas kod drugih. Cilj opravdava sredstvo. Tako se dopusta matematicaru da bude lud, samo kako bi ispunio svoj cilj i ostvario, pomaknuo covjecanstvo malo dalje. Odvjetnik se mora do kraja oprostit sa svojom moralnoscu i tada ce postati savrsen. Pisac i njegova besmrtna dusa, koja mu je izvor i nadahnuce svega sto radi, se moraju odvojiti. Kao sto se dogadja i osvojenst s krugom prijatelja koji ga okruzuju, dok ne postane posve osamljen. Lijek-droga koja omogucuje potpuno iskoristavanje mozga, nosi cijenu zdravlja, tesku apstinencijsku krizu i smrt. Drugim rijecima uspjeh kosta. Uspjeh je kvantificiran. Oznacen i prodan. Ostvariv svima onima koji su dovoljno hrabri da zrtvuju. Vrijeme. Zdravlje. Moral. Prijatelje. Obitelj. Psihicku stabilnost. Djecu.

I sto dobijemo kada imamo cijelu naciju koja tako vjeruje? Naciju koja je kriva za puno toga, ali kojoj su prvenstveno svi lagali od pocetka. S ultimativnom prijevarom kojom sada pokusavaju prevariti svijet i tako navuci svima koprenu preko glave. Americki san. San o uspjehu. San o sigurnosti. San o sreci. San o zdravlju, ljubavi, prijateljima i obitelji. San o NOVCU. Jer samo on ostvaruje sve drugo. Bez novca, uspjeh je vezan samo s genijem. Ali novcem i genij se moze kupiti.
Dobijemo naciju zombija. Koji ne prezaju pred nicime, koji se ne zaustavljaju, koji ne prestaju. Stalno naviru i idu dalje. I zderu svoju mladuncad. Zombiji-ljudozderi. Novcem se definirao uspjeh, sankcionirao se egoizam kao pozeljna osobina. I naravno da svijet ide u potpunu katastrofu. Fimovi s zombijima imaju itekakvog smisla.

Premlad sam da bi mogao i znao komentirati komunizam. I socijalisticke rezime. Ali politika je tu manje vazna. Svijest ljudi je vazna. Svijest kolektiva koji je nekada imao neke vrijednosti, a sada i one korodiraju pod pritiskom novca. Zasto smo dopustili da nas cijepe tim novcem. Vjecnom pohlepom za istim. Stalnom zeljom za zgrtanjem, zapisavanjem i vikanja svima: "My precious". Zasto smo postali ruzna i prljava bica koja gmizu i trbuhom trljaju i laste umjetni sjaj zlata?

Uspjeh po meni (neki zakljucak valjda, ako se to moze dogoditi kod mog pisanja) je smanjiti egoizam. vlastiti. smanjiti potrebu vikanja JA. smanjiti zelju da se JA istice nad svim ostalim. vise raditi za MI nego za JA. i raditi svoj posao srcem. ne zanemarujuci pritom svoje prijatelje, obitelj, drage ljude i one koji nisu bas dragi. i par puta tjedno, mjesecno ili dnevno, stat. Smirit se. Osvrnuti se po ovom lijepom svijetu, koji katkad zbog prasine i prljavstine naseg uma ne vidimo onakvim kakvim jest.
Pobijediti zombija u sebi.

Uspjeh je biti i ostati covjekom, u ovom svijetu opterecenim nametnutim vrijednostima uspjeha i novca.

Nebo i dalje sivo. Ali sada krulji u trbuhu. Mogel bi i dorucak neki pasti skoro. Ili kavica u krevetu? Nesto takvog. Nedjelja je. Uzivancija. Tek je sutra ponedjeljak. (nepovezana misao na kraju, da dokazem da nisam bas svoj)

Lijepo si to uočio. Zaboravljaju se 'male stvari', koje zapravo čine život smislenim i ugodnim. Čitajući tvoj tekst na pamet mi je palo kako sam prije dva dana bila na informacijama u školi za sina, matematika. Ima dobar iz matematike, koji se trudimo nategnuti na vrlo dobar jer kuži, ali je nesistematičan. I profesorica mi je rekla jednu lijepu stvar: da, vaš sin ne briljira u matematici, ali ja na njemu vidim da je on zadovoljno dijete. A to vam je puno važnije nego da bude sve pet, a nezadovoljan. Pametna žena :) Uspjeh je - biti zadovoljan, u sebi nositi sreću i mir.

sve dobri stari filmici )))) iako osobno preferiram neamericke filmove jako ih je tesko izbjec

uspjeh ima svoje mjesto i nešto još

Jebe mi se za uspjeh, samo nek se vidi da sam se i ja probudio

i ja se bilježim

Uspjela zabilježba

jesi ti pročitao ovo gore?

ja bih, al mi okolnosti ne daju:)

naime, ima više od tri reda.
prvo, to je nešto potpuno neobično na ovim stranicama, i mozak mi više ne prihvaća tu činjenicu,
moram pročitat 3 reda, pa se vratit drugi dan.
drugo, vrtim se u ustaljenim krugovima, pa stalno od tih slova pokušavam sastavit "hehe".
ima ih oko 28, za sad.

aj vratim se kasnije, dok procesuiram:)

bilježim se i ja..
..kmelj,kmelj
razbuđ,razbuđ.......
sad idem pročitat to gore

Ispičavam se, ali uvijek pročitam sve. More bit da nije sistematičnost nego neki kompulsivni poremećaj.