In my secret life

Svi mi imamo normale fiziološke potrebe, kao što su sranje i pišanje. E, sad nadamo se da će nas ovo prvo ipak zateći u naša četiri zida, gdje se možemo lijepo „komodati“, listajući dnevni tisak i uživajuči u muzici ukoliko kao jedni moji frendovi imate cijeli sourand sistem proveden po svim prostorijama. Još ak vam grijanje radi u wc-u, nema veće sreće. Sereš na toplom, kulturno se uzdišeš i pri tome muzički nadahnjuješ.
To je pozitivna strana sranja.
Ali što biva ako te drek zaustavi na pola puta od Remetinca do Velesajma, ili negdje između Črnomerca i Dugava ? Na cesti gužva do jaja, kiša pojačava nervozu i sporost vozača, doslovce se gmiže po cesti, a ti stiščeš dupe ne bi li zaustavio govno .

Iz iskustava znam da je nabolje kad ti se prisere na Trgu Bana. Tamo imaju novi javni wc, za kojeg vam doslovce trebaju upute za korištenje. Čak sam uvjerena da ih ona gospođa na ulazu i daje. Inaće naš vrli gradonačelnik, ukinuo je naplatu sranja , pa stoga neopterečeno možeti ići istovariti svoj teret. Dakle, ti javni wcei, imaju dasku stani pa gledaj. Nakon što obaviš svoje i pustiš vodu, izlazi neki kurac , kutija , što li je već i okreće tu istu dasku, perući je i dezinficirajući je. Vjerujte mi ja sam nekoliko puta morala ponoviti slučaj , jer me to naprosto fasciniralo. Doista mogu toplo preporučiti nevedeni objekat.

Isto tako uredni, ali ne toliko moderni šekreti nalaze se u svakom većem šoping centru. Stoga ako ste u blizini nekog, nemate straha. Prostranost, čistoća, užitak zajamčen. Mene jedino jebu one pipe na senzor. Pod koju god da ja gurnem ruku ne radi. Il je ne guram kak spada ili naprosto preme meni osjećaju odbojnst. Na kraju , uvijek, ali baš uvijek netko mi se smiluje i za mene gurne papke, da bi i ja mogla oprati svoje.
Zahodi u kafićima su pak relativna stvar. Ukoliko je neki fensi šmensi mirišat će čak i po ekskluzivnim parfemima, dok za zahode na benziskima redovito morate tražiti ključ na „šanku“, što me užasno iritira.
O wceima u vlaku da i ne govorim. Zagreb-Beograd ili Zagreb-Split, brzi i nagibni imaju sasvim solidne sraone, ali lokalac još kao da je u 15 stoljeću. Nikuda dalje od čučavaca.

I sve bi to bilo ok, da ja danas nisam bila u jednom Zagrebačkom domu zdravalja. Kad netko kaže dom zdravlja, prvo što mi padne na um je sterilna bjelina. Čistoća, urednost,pedantnost. Ta ipak je to mjesto koje mora biti primjer svim ustanovama , jer ako nam ono neće biti uredno, kako možemo očekivati išta od njega. Pogotovo ozdravljenje. Eto, igrom slučaja bila sam primorana jednom otići „tamo gdje car ide pješke“...
.Ušla sam i ostala iznenađena...
Daska za sjedenje polomljena i spaljenja od cigareta, školjka žuta što od nakupljenog kamneca, što od neisprane mokraće. Naravno, pod zapišan. Wc papir ne može se naći ni u tragovima. Ruke nema šanse da operete, jer voda teče na kapaljku, sapun očito još nisu izmislili. Uz sve to , pisoar ne radi, tako da gospoda koriste damski wc, pritom ne pazeći da li ciljaju školjku ili pločice.
Pa se sada vi idite lječiti....ovdje sigurno nećete naći put ka ozdravljenju. Možda ne bi bilo loše da se ambulante presele u šoping centre, jer kako mi se čini privatni sektor još ima love da plati tetu čistačicu.

Hm..danas je zdravije srati u gace neg na bilo kojem javnom ili bircuoznom veceu..ahahahahahahaha