In my secret life

Danima si postavljam to pitanje.....Jer eto čini mi se kako mene polako ubija. I ne znam se izvući iz njenih ruku. Ne znam pobjeći od nje. Diše mi za vratom, sjedi na leđima. I ne pušta me. Ne pušta.

Da, ovolika količina tuge će me svakako dokrajčiti :(

Netko je rekao "Ljubav je najveće nespokojstvo i nasilje nad sobom i drugima "

Da, znam ..totalni crnjak. Ali meni se baš dešavala takva ljubav. Kažem dešavala, jer nema je više. Vrijeme je bilo da
se prekine to mučenje. Da prestanu te traume, tuge, nesretni dani. Jer jedino što se tom ljubavlju dobivalo su neprospavanje noći, suze u očima, tupa bol u dubini duše, nemir, strah.

A ljubav ne bi trebala biti takva.
Ona nas treba puniti, hraniti, uzdizati,tješiti,bodriti,maziti. Treba nas razmaziti , dati nam svu pažnju koju zaslužujemo.

Jer imati ljubav, a ne imati mogućnosti izrealizirati je, voljeti, a ne moći to pokazati u svom svojem svjetlu ,.biti jedno za drugo, a ne moći biti zajedno...Eh to je doslovce nespokojtsvo i nasilje nad obje strane....
I jedino pametno, ispravno, ali izuzetno bolno je otići zauvijek...

Jebmu kako sam pametna ponekad..Još da nađem doista hrabrosti pa riječi sprovesti u djelo, mojoj pameti ne
bi bilo kraja :/


Link

Da li mi molim Vas netko može reći kako se Blog može izbrisati ?
Hvala Vam unaprijed.

Takva je naša duša. Ispunjena uspomenama koje nas rastuže, nasmiju, zabole. Ponekad namjerno diramo te stare ožiljke iako znamo da nas čeka neprospavana noć. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud tražimo one zvezde ka kojima smo nekad davno upirali čežnjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalačkih ljubavi. Pa se naprežemo da čujemo onaj ljetni povjetarac sto je šaputao u krošnjama drveća ispod kojeg smo se, držeći svoju prvu ljubav za ruke, skrivali od radoznalih pogleda. Ali… Umjesto tog šapata samo uzdah srca svoga čujemo. Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle. Nema više ni parnjaca ni zvižduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu čeka uzdrhtalog srca. Niti iščekivanja poštara da nam glas od voljene osobe donese pa da po ko zna koji put pročitamo riječi koje su drhtavom rukom pisane: “Ljubim te!”, “Mislim na tebe…”, “Nedostaješ mi!” Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola što nam kroz srce mine. Od svega ostaše samo uspomene od kojih se pobjeći ne moze. Čak i kada bi znali put što vodi u zaborav, mi ne bi pošli njime. Već se uvijek istom stazom vraćamo što vodi do mora uspomena. I uronimo u te talase koji nas miluju, nose, vuku u dubine… I plovimo, plovimo ka onim nekim dalekim, nedostižnim obalama što nas svake noći zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplašimo da ćemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena. A kad se pogledamo u ogledalo… Vidimo ispod očiju nekoliko sitnih kapi, blistavih, slanih…”

Ostavljam te samu
u tišini sobe
u tom lijepom sramu
pametne i dobre
sad su tvoje oči
tvoje nijeme riječi
onaj dio noći
što se ne da prijeći

Ne vidim te više
u tišini sata
i u sjaju kiše
iza tajnih vrata
ništa više ne znam
i grč neke šutnje
sad u tebi drijema
poput blage slutnje

Sve krasote svijeta
sve lijepote noći
odnio je vijetar
s njim mi valja poći
ostavljam te samu
ostavljam do kraja
u tom lijepom sramu
bez sna i bez sjaja

još ćeš biti mlada
sve dok budeš htijela
sad na jastuk pada
sijena tvoga tijela
sve što treba znati
doznali smo skupa
vrijeme može stati
srce neka lupa

Ostavljam te samu
ostavljam i idem
put kroz gustu tamu
moje oči vide
i zatvori vrata
i pokrij se mrakom
nova noć se hvata
eno, leti zrakom
Link

Ideš li na Crol parti ?- pitala sam
Šta da ne idem ? Pa sve idu !- rekla je
Idi !''-rekoh

I pukne mi srce nanovo.

.. I ne, ne smjesim se.
To me samo neka oštra bol kroz obraze probola.

Ovo je oglas...
Naime trazim musku ili zensku osobu , prije svega nimalo HOMOFOBNU ,tolerantnu , bez trunke primitivizma u sebi,laznog moralizma i licemjerja...po mogucnosti vedre naravi i svakako sa normaln im stavovima prema gay populaciji,istospolnim vezama,lezbijkama,bisaksualcima,transsrodnim.osobama....jednom rijecju osobu koja podrzava razlicitost...
Trazim takvu osobu da mi 16.6.u Zagrebu pravi drustvo na Paradi ponosa ili kako velika vecina naziva Gay pride....
Jednostavno ,bez ikakvog preseravanja,sasvim kulturno i normalno zelim podrzati sve homoseksualne osobe i one koje se tako osjecaju....a nazalost,eto nemam drustvo sa kojim bi isla...
Stoga ako se netko pronasao u ovom oglasu voljela.bih da mi se javi.

MOLIM DA MI SE JAVITE PRIVATNOM PORUKOM...jer je previše svih onih koji se nisu pronašli u ovom oglasu, pa seru ko foke...

Pustila sam te da odeš..
A ti nakon svega rekla si sva važna "Ponosna sam na sebe što te nisam nikada prevarila"..
Znala sam cijelo vrijeme da biti sa tobom u vezi isto je kao i hodati po žici...
Pustila sam te da odeš...i otišla si sa osmjehom...
A mene sve to tako jebeno boli :(((

Zašto nas dvije ne vodimo ljubav više ? - pitala sam je neki dan
Zato što nismo imale prilike , a i nekako mi se to uopće ne da. Možda zbog posla, brige, stresa. - odgovorila je

A ja sam znala da laže....

- Jesi l moje?
Najmoje?

- Jesam tvoje.
Najtvoje

M.M.Antić

I tek kad oljuštiš omot, prestaje svaka čarolija,
jer više nema smisla nijedna igra pogađanja.
Jer sve je u nama kad žmurimo, a strano kad otvorimo oči.
I sve je naše dok želimo, a tuđe kad se ostvari

M.M.Antić

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji.
Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota.

Meša Selimović

...ubit će me tuga ....

Baš se pitam, zašto je većini ljudi važan fizički izgled? Vežan je paket i omot, a ne ono što je u paketu...
Zar smo toliko plitki ? Zar doista ne znamo cijeniti prave ljudske vrijednosti , pe su nam mjere važnije od inteligencije, boja kose od iskrenosti, stražnjica od povjerenja?
Zašto trčimo za lijepim, a eliminiramo ružne? Zašto se ismijavamo debelima, a podržavamo mršave ? Zašto brojimo zube, a ne gledamo sjaj oka?

Toliko je divnih ljudi oko nas, a mi ih ne zamjećujemo jer nisu po standardima....I zar smo doista sretniji sa onim tko je gledljiv ?
Zar zato što nam se drugi ne podsmijavaju, ne upiru prstom u nas?

Kada će konačno ljudskost postati prednost nad izgledom?
I da li su lijepi, samo zato lijepi što su okruženi ružnima?
I da li doista stoji ona poslovica , nitko nije toliko ružan da nekome ne bi bio lijep?

Volim televiziju....
Ponekad mislim da je izmišljena samo zbog mene....
Nemam doduše ni satelit, ni MAXTV, ni kablovsku...
Hvatam onih par domaćih jakih i dva neka lokalna...
Povremeno ak je vrijeme dobro uleti i dežela, ali to ionako preskačem.
Gutam uglavnom serije.
Što domaće radinosti, što stranjske.
Filmove i ne baš jer su to ionako reprize reprizinih repriza.
Navukla sam se na naše i turske sapunjare i nije me uopće to sram priznati...
Kako sam samo cmoljila za Onurom i Šeherizadom. Potok suza sam isplakala.
Kada sam pak bila na porodiljnom, a to je biolo još davne 1999. Molila sam Boga
Da uspijem prije isteka porodiljnog odgledati tada glasovitu Esmeraldu.
Kao klinka starce sam svakodnevno preklinjala da idem u krevet tek nakon
Dinastije .
O Beverli Hilsu da i ne govorim.....Oni su mi uljepšali život...
Dakako gledam ja i sve moguče gluparije tipa Hrvatska traži zvijezdu, Farme,
Big Brothera zbog kojeg sam u depresiji ovih dana jer ga nema, ali zato mi Ava u Survivoru uljepšava kraj dana...
Da ne kažem kao jedva čekam Master chefa...
Volim i onog šašavog Knjaza, ućim kuhati uz Večeru za 5, ko luda se cerim
Kosmičkima.....
Ali sve je to nula naspram jedne , jedine, za mene najveće serije...
Kraljice nad kraljicama....
Samo tu seriju mogu gledati kada je repriziraju...
Čak mi ni to nije dovoljno...
Posudim je u videoteci i u stanju sam cijeli vikend buljiti u njene likove...
Samo me oni u toku toh pedesetak minuta mogu bezbroj puta nasmijati
I rasplakati....
Sa njima živim, budim se, liježem...
Riješavam njihove probleme, brinem za njih, sanjam ih, zaljubljujem se u njezine
Likove....
Zbog te serije jedva čekam početak devetog mjeseca jer znam da počinje
Njena nova sezona...
Kada je na programu cijeli dan sam ustreptala i jedva čekam 20.50
Kada ću bez treptaja otpratiti sve avanture koje mi je spremila za taj dan.
Tada me nema za nikoga i to moji ukućani, frendovi i svi koji me makar
Malo poznaju , znaju....
Uz tu seriju sam diplomirala, doktorirala, magistrirala..
Uz nju sam naučila što je bol, patnja, tuga, radost...
Izvukla bezbroj poučnih stvari...
Uz nju sam sazrila, doznala kolike su vrijednosti prijateljstva...
Samo ta serija me može razvaliti...
Poput droge, cuge....
O njoj sam ovisna...
Za mene jedna i jedina....
ANATOMIJA


Moj nadraži lik (priznajem palim se na nju)





Link