In my secret life

Biti majka je ponekad užasno bolno. Biti samoharana majka još bolnije. Morate primati udarce za oboje. I majku i oca.Morate se boriti dvostruko jače. I što je najgore ne samo što se borite sa svakodnevnicom, vi se borite i sa osobama koje bi vašem djetetu trebale biti podrška i koje bi mu trebale pružiti ljubav. Na kraju krajeva, to je i njihovo dijete.

Danas je Čudo kod Eksa i već po neznam koji puta zvao je , da bi se vartio kući. Razlog je što Mala od Eksove sadašnje Čudu ne dozvoljava ulazak u sobu. I ništa to ne bi bilo tako strašno, a niti za mene bolno, da ta soba nije bila namjenjena Čudu. Međutim ženidbom za mamu od Male, Čudo je dobilo deložaciju.a Mala sobu. Također sobu,friško napravljenu dobila je i punica. Jer ona je stara i nemere više biti sama u stanu. Dakle iz gore navedenog da se zaključiti, da su u toj kući svi imaju svoje mjesto osim Eksovog sina....

I tu počinje bol i borba. Eks ne želi o tome ni čuti. Mislim da je njemu mozak totalno otišao na kvasinu, a procjene rasuđivanja su mu daleko ispod nule. Po njemu je normalno, da kada mu sin dođe u posjetu sjedi sa njime u boravku i bleji u televizor. Po njemu je normalno da mu Mala ne da u sobu. Po njemu je normalno da to dijete više kod njega nema gdje prespavati.Po njemu je normalno to što je dijete stavio u drugi plan.

I svaka suza od Čuda i moja je suza, i svaka tuga i jad, moja je tuga i moj jad. A najgore je što ne znam kaj se mota u toj malenoj glavici. Ako se pokuša izboriti za svoja prava Eks ga smatra bezobraznim, lajavim, neodgojenim. Ako pokuša otići kući tada mu predbacuje da ne voli vlastitog oca. Što god da dijete učini njemu ne odgovara. A dijete samo traži pažnju i ljubav koju po svim pravilima ovoga svijeta zaslužuje.

I priznajem...mrzim Eksa.....mrzim ga neizmjerno. I neka sam zbog toga loša, i neka gorim u paklu, i neka me bude stid, nije me briga. Mrzim ga.....

a jebem mu miša malog...kak može biti takav prema svom djetetu?

Ne uzbuđuj se. Takovih priča je mnogo. Dijete će odrasti jednoga dana i sve će doći na svoje mjesto. A i muškaraca ima svakojakih. Teško je biti samohrana majka, ali jednom kad djeca odrastu, moći ćeš reći da si ih sama othranila i odgojila. Kad su djeca u pitanju, život se sastoji od odricanja. Ali ne dozvoli da zanemaraš samu sebe. Kasnije bi ti moglo biti žao., jer oni ti to neće priznati kad odrastu.

Bejbe, sve mi to jako dobro poznato, samo je kod mene bol trostruka....
I neke stvari sjedaju na svoje mjesto, djeca shvate iako ih boli, iako zaspu sa tatinom slikom pod jastukom ( onog istog oca kojeg nisu vidjele 2 mjeseca) iako moraš često obavljati ulogu oba roditelja ( što je fizički izuzetno zahtjevno,a često izgleda kao nemoguća mislija), iako trćiš sa jednog roditeljskog na informacije kod onog drugoga...sve sjeda na svoje mjesto
I svaka suza se isplati, jer djeca prepoznaju trud i ljubav
Samo nemoj zaboraviti sebe ponekad staviti u prvi plan bez osjećaja krivnje

Znam da nisam sama u ovakvoj situaciji, nažalost. Puno je žena, pa čak i očeva moram reći koje djele moju sudbinu.
I jedino što me doista tješi u svemu tome, je to što će dijete odrasti...I nadam se konačno shavtiti.
Tko je, a tko nije bio kraj njega.

a viš more ti se dogodit i vako
recmo da te Ćudo ide tješit kad ti je teško jer si ti njega tješila. more ti se desit da ikipiš prije no što kažeš Čudu lošu o Eksu. Može di se desit da shvatiš da si div i kao takav se jedino moš sa svim tim izborit. Može di se desit da saznaš kako jedino zadovoljna zdrava i snažna možeš pomagati i drugima. Ma svašta ti se može desit

ako je tako dali si otišla po Čudo?
ili si ga ostavila da uplakan baulja tamo gdje se osijeća zapostavljenim.
Pišeš da je očigledno da Eks zapostavlja Čudo (uskratio mu je sobu a drugu je namjenio punici) dakle što misliti o tome Čudu?pogotovo ako Eks "ne želi niti čuti" o problemu i taštini svojega Čuda?Čemu uopče šalješ Čudo k njemu?možda je vrijeme da razgovorom sa Čudom pitaš dali uopće i želi ići k Eksu?
Sigurno bi bilo manje suza,tuge i jadi.Ovako ispadate kao da igrate ping-pong.A to je samo ljudsko biće koje bi trebalo biti okruženo ljubavlju i razumijevanjem.
Nakraju zašto bi Čudo i volilo oca koji mu je uskratio sobu?Nadajmo se da Čudo nije čulo iz usta vlastitoga oca da je bezobrazan,lajav i neodgojen nego da Eks ipak ima topline i vremena za njega te da ipak u većini zajednićkog vremena provode vrijeme pričajući ili radeći nešto zajedno ali napisala si da što god Čudo napravi da Eksu ne odgovara a i da Eks voli TV.
Pitam se naposljetku zašto puštaš/šalješ Čudo k Eksu kada znaš da neće biti OK da će biti zivkanja koje vam nanosi bol.?
Najgore je da se dijete zbog takvih stvari povuće u sebe,u svoj svijet,da kad bude samostalnije ne krene svojom glavom u svijet jer misli da je pametno i da tako i tako nema podršku oca i majke jer eto igrali su se sa njime ping-pong.
ah...
Nisam previše kompetentan ali gledam iz svojega kuta odrastanja.Ja sam naime odrastao u okruženju oca i majke ali čisto različitih karaktera i pogleda na svijet, i uvijek je sve bilo kontriranje kod njih naspram mene,brat se je maknuo iz obitelji dok sam ja bio klinac (baš iz tih razloga jer su i njega tako) a ovo dvoje sadašnjih "gerijatričara" je igralo samnom ping-pong iako smo živjeli pod istim krovom a i dalje živimo ali više ne komuniciramo pretjerano.
savjet:
proljeće dolazi,sina pod ruku i pići po izletima.
Ćim dalje od nezdrave atmosfere.
Tako barem ja radim a ovo dvoje neka igraju ping-pong međusobno koliko god žele.Sretan ja ,a valjda sretni i oni.

Game, odgovor je jednostavan..zato što unatoč tome svemu Čudo voli Eksa i unatoč tome svemu želi ići kod njega...Pa nije krv voda čivječe, da se tako lako i jednostavno zanječe.
Za Boga miloga on mu je otac i bez obzira na sve, nemam prava dijete odvajati od oca...
Osim toga Čudo je u međuvremenu dobilo polusestru koju obožava i želi je vidjeti....I za kraj Čudo je jedno pametno dijete, koje svome ocu daje onoliko koliko i otac daje njemu....A vjeruj mi da se situacija lagano mjenja, jer Čudo sve manje i manje vremena provodi kod oca, a otac je sada taj kojem Čudo sve više i više fali.

Game i da još nešto...Čudo samo odlučuje da li će ići ili neće ići kod oca. Ne igram ja sa njime ping-pong. Svaka želja je isklučivo njegova...I da, njegov otac doista ne posvećuje svome djetetu ni trenutak vremena...Zato i njihovi susreti traju jednom tjedno po dva sata, kada Čudo ode kod oca na ručak, malo pogleda polusestru i vraća se kući...gdje se ljudi sa njime bave, razgovaraju, šetaju, idu u kino, skitnju, izlete...

Normalno da ga voli i voljet će ga dokle god ga otac neće fizički zlostavljati.Ja sam tebe pitao dali ti razgovaraš sa Čudom oko ovakvih problema jer koliko sam išćitao nije prvi puta da Čudo plače a vidim i da vrlo mrziš Eksa.Ja sam samo sugerirao/pitao dali međusobno komunicirate po pitanju odlazaka kod oca i kako mu je kod istog.
Ja nisam nigdje napisao da ga ti odvajaš od oca.
Normalno sin odrasta u momka i sada otac ima manje brige s njime (jedno vrijeme).Ponosni tata.
Kada sam napisao ping-pong nisam doslovce i mislio na vaš odnos.
hm?....ma bolje da šutim....

hm
nekako mi ne držiš onda vodu kada si me tako iskomentirala
i govorim iz pogleda svojega iskustva ne samo sa svojim roditeljima nego i iz iskustva.Imao sam dužu i kratku vezu sa osobama koje su imale djecu.
a možda sam si i krivo interpertirao tvoj blog.
nema veze
nisam biološki otac pa nemogu poimati neke stvari

Ja ne mogu vjerovati kako ti uopce mozes pomisliti da ja ne razgovaram sa svojim djetetom...i ocito je da ti stvari gledas iz svojeg loseg iskustva. Samim time sto sam matera,i sto sam tu svoju ulogu prihvatila ozbiljno i sto mi je dijete centar svijeta, normalno je da cu sa njime razgovarti o svemu...djeci i treba razgovor i ljubav i podrska...neznam sta tebi ne drzi vodu ovdje?

ok ok ok
nisam li rekao nema veze?
nisam li rekao da nisam biološki otac?
pomislio sam na osnovu c/p: "Danas je Čudo kod Eksa i već po neznam koji puta zvao je , da bi se vartio kući."
što ti govori ovo?: već po neznam koji puta zvao je
i što sad ti tako žustro navalila na moja dva komentara?
hebo ga ko da sam te upiknuo u srce
samo sam komentirao i predložio kroz hebeni komentar
vjerujem da svojega sina odgajaš najbolje što znaš i možeš
ajde sve 5
neznam ti se ja baš izražavati kroz tekst
nemoj se ljutiti,nemaš razloga

Ok..naravno da ne razumiješ, a ja sam se nespretno izrazila. Naime to što piše da je već po ko zna koji puta zvao da bi se vratio kući, ne odnosi se isključivo na taj dan, već na više manje sve dane. I naravno je da kada dijete nazove da želi kući, da mu ja kažem da je ok i da će netko doći po njega, ukoliko ga otac ne želi dovesti.
Eto....
Jesmo li sada sve razriješili ?

ne nismo.....mislim da imamo još puno toga za reći
i vidiš c/p:...." ne odnosi se isključivo na taj dan, već na više manje sve dane.".......
a ljepo sam samo napisao dali razgovarate
znaći postoji problem......
i to "ukoliko ga otac ne želi dovesti"......
bbrrr ggrrrrr
hebeno me flesha past time sa tvojim blogovima
a ima danas još dobrih blogova di sam sada izgubio redosljed i vrijeme da ostavim komentar
rekao sam ti da bi popričao sa tobom "orahu jedan" ali ti odbijaš

Ko je ovdje lud...pa rekoh ti da razgovaramo i logicno je da postoji problem ,ali isto tako unatoc tome svemu dijete ipak ide kod oca,jer to sam zeli ,jer ga voli...jebemu kaj je to tako tesko skuziti? I scenarij se ponavljao svaki vikend ,ali dijete je i iduci vikend otislo kod oca i ici ce sve dok to bude sam htio...unatoc sranjima i razgovorima koje vodim sa njim...
Isuse kako si naporan !!!!

šta bi bio naporan
hebate onda me jednostavno zanemari u ovome blogu
u meni se je jednostavno osjećaj žaljenja nad dijetetom i nad tobom pojavio
malo sam izkomentirao
i da djete je shvatiće sa vremenom
a i kako je napisala Autor: vrbica | 18.03.2012. u 12:09 | opcije
te onda ti: Autor: -sabra- | 18.03.2012. u 14:37 | opcije
gle biće sve uredu
pozdrav

Kako ne bi bio naporan kada i nakon moga stotog objašnjenja ti svoju kozu dereš. Kaj misliš da su djeca zajebancija i igračke ? Možda za neke i jesu , ali ne i za mene...
Tebi hvala na brizi i žaljenju (koje btw nije uopće potrebno) , ali da si ga pretjerao, pretjerao si ga...

želiš li da ja obrišem svoje komentare ili ćeš ti?

Nemam namjeru brisati ičije komentare... Smatram to bježanjem . Po meni svatko stoji iza svojih riječi i onda neznam zašto bi ih itko brisao. Ti si rekao svoje, ja svoje i to je to. Čitamo se na nekom drugom postu opet.

;) upravo tako