Jedem, dakle nisam

(naslov se cita u glasu kojeg ima samo thomson i frontmen divljih jagoda; vise se pjeva i to u ritmu taktu tonalitetu poznate pjesme Motori. naglasak je da ovo nije prepijev i da nije povreda vlasnickih prava autorskog dijela. ako i je, nek me tuze, bum ja njih za duplo!)
Avioni su jedni od cudnijih strojeva koji su ljudi izmislili. Zamislite samo da mi putujemo njima svaki dan, u svaki kutak zemlje. A zapravo putujemo na nicemu. Jer kako nazvati nekoliko slojeva plastike i lima, povezanih nekakvim laganim spjnicama koje korodiraju. Da ne stanemo na tome, pobrinuli smo se da jos imamo veliki tank ultra zapaljivog goriva. Nemojmo zaboraviti goleme motore, kako mlazne tako i stare dobre propelerce, koje uvijek malo izoblicuju krila.
Uvijek sjedim negdje na sredini. Tako da cesto promatram krila i zakrilca. U mlaznjaku kabina je iznad razine krila, ali u propelercu sto me je danas furao, sjedio sam ispod krila. Odlican pogled na gume i jadne pateticne nogice koje drze ovu celicnu pticu na zemlji. Veliki crni propeler na bijelom krilu se ponsno sepurio. Dobro jutro dame i gospodo, molimo pozorno poslusajte upute u slucajevima nuzde. A ja se pitam cemu? Vec sada se dovoljno povjeravamo visim silama i nadamo da su tehnicari, sluzbe odrzavanja i piloti prisebni, da se nisu utopili u moru nepotrebne birokracije i papira, da nisu umorni od losih zivotnih uvijeta, puno stresa, malo para, te da su posteno osigurali ovu igracku za jos jedno bacakanje po zraku.
No volim letjeti. I zato podnosim na jedvite jade, stalno drzeci cilj u glavi da cu jos danas letjeti, dok nas pregledavaju kao kriminalce. Dok balansiramo laptopom, torbom, remenom, mobitelom, usiljeno masemo onima koji su nas dopratili i cuvamo da nam hlace bez, gore spomenutog remena, ne padnu. Dogegamo se koristeci sve trikove koje mozemo smisliti do policajca kojemu je najveca prijetnja voda u boci u vecoj kolicini od 100ml u pojedinacnom pakiranju. Naravno, na skarice za nokte (najvece oruzje na svijetu, ako ste se zapitali) mozete zaboraviti. Cak je pitanje da li u mojim cipelama ima cavala, pa su i one morale biti skinute. Drugi put dolazim jos bolje pripremljen. Dolazim gol. Pa nek gledaju, ili ne gledaju. Pipaju. Ali barem ce onda njima biti neugodnije nego meni sad dok uzaludno pokusavam zadrzati dostojanstvo kada mi se cipele ne zele odvezati, jer u brzinskom skidanju pod strogim pogledom tete u plavom, nastao je cvor.
Busevi sto te vode na sam avion. Uvijek smijeh. Jer da bi poletio prvo moras hodati. Pa ici pokretnim stepenicam, pa hodati. Onda tek bus. Pa jos hodanja. I tek onda ulazis da se smijestis na svoje mjesto. Prije toga naravno krepas u busu, jer nikako da se zatvori i krene; valjda stede gorivo ili nesto, ali smijesno je kada se ljudi koji su platili kartu da za relaciju koja je dostupna i busom, stiscu poput sardina u busu.
Propelerci CA imaju imena po zupanijama/regijama. Mene je vozil avion Zagorje. Naravno to na prvu ruku ne uljeva povjerenje. Mozda ga vozi neki zagorac. Koji nije pijani. Nije ni trijezan. Nego taman. Ali dobro. Nije vonjalo po alkoholu kao u saboru. Guranje i tiskanje (vec poznata i ocekivana, ucestala pojava) te naguravanje rucne prtljage u minijaturne police u koje prilikom samog sjedanja u prilicno usko sjedalo okinete glavom barem dvaput. Cimer je obavezan. Ovog puta je bila neka starija gospodja s kojom sam kimnuo dvaput i obavio svu svoju konverzaciju. I to je bilo da pital jel ok da sjedim do prozora. Ona je laganim nakretom glave i podizanjem kutova usnica odgovorila. Zakon. Nije jedna od onih koja te zeli udati i usput objasniti povezanost susjede Barice s cudnim nestankom kokosi iz vrta susjede Stefice. Ali nije sve moglo proci savrseno. Ljudina iza mene nije cula za pojam osobne oralne higijene. U dahu koji je dopirao lagano sam mogao zakljuciti da je pusac barem tri kutije Largo cigareta kojima skida filtar; pije pivo prije 8 sati ujutro; doruckovao cvarke i jos zalio turskom kavom.
Pojam muskih stjuardesa ilitiga stjuarda je samo daljnji pokazatelj u kakvom drustvu zivimo. I tu su mi falili stjuardi iz buseva. Zar ne znate da onaj vozac koji ne vozi, vec kontrolira karte dijeli titulu s muskim dijelom "kabinskog osoblja"? Dok te vozac busa uvijek odmjeri, baci neki vic ili samo smrknuto gleda kud ides dok ti cvika kartu; ovaj te promatra kao nizerazrednog gadnog kukca koji mu je usao u wc. Naravno da je bio visok, mrsav, zgoljav, gotovo obrijane glave (da ne skuzimo da je 70% celav ovak i onak) i da je sve govorio lagano kroz nos. Ali to je oprostivo. Njegov glas i buljooki pogled iznime dosade i nezainteresiranosti, dok je na hrv, eng i njem diktirao da ne smijemo imati nista upaljeno, biti cvrsto vezani i jako jako dobri dok letimo, bile su posebno dojmljivi. I ako ovaj nije volio radnje sa svojom i/ili tudjom guzicom istog spola u kombinaciji s cvrstim cilindrastim objektima u prisnom dodiru, onda fakat ne znam vise prepoznati tu seksualnu manjinu. Stjuardesa je bila OK. Jest da je imala jacu bradu od mene. I opcenito veliko lice. Napumpane usne. I oci kukca. Ali ajde. Barem je bila zena. I ponasala se kao jedna.
Ali sve su to usputne stvari.
Pravi dozivljaj je letenje.
(ali o tome citajte u drugom dijelu. pratite nas i slijedeceg puta u isto vrijeme kada ce nas junak pokusati dokuciti koje pitanje ne daje odgovor 42. I 69)

A uzljetanje motorcem? Kao da avion ispale iz praćke. Valja Miško mora naglo pustit kuplung

ah.
evo i tebi jedan:)

http://www.youtube.com/watch?v=wXfgoehcgqQ&feature=related

Vešmajster je propustio Red carpet. Nije čuo da Džontra nudi 200$ maseru za sex. Škrtac
Ja tolko dam za pauka kad se mrvicu nalaktim

do kad ti misliš cvilit nad tim paukom?:)

Dok ne oribam laktove.
Džontra je to htio platit muškarcu

pa i ti ćeš za pauka platit muškarcu.

I to ću učinit muški

Šta misliš, jel' Džontra daje ili prima?

a ovisi. s koje strane ga gledaš:))

Odozgo

ak'se nalakti..onda prima
..a ak' se ne nalakti..
onda daje
;)

Kako je plesao u Groznici subotnje večeri, meni se čini da on prima

onda mora izbrusiti laktove

I koljena

pa zapjevati nalakćen...
..i na koljenima
http://youtu.be/UG1JEeNqkzM

36.
pasmater:)

aj, imate komentar na moj račun:))

al da mi poslije nije nitko niš pisnuo:))

aj,aj,aj,aaaj

dobar naslov. bas dobar:)

šuti, jebote,
viš da sam incognito :))

WTF?

čekam 42. pa ću javno priznat:)

opet sam sjebo nekaj

;)))))))

na ovom se men'se čini ne zna tko pije,tko plaća
;)

..ja evo učim Umine korake...
http://youtu.be/k4a60Dw8pQM
..a John mi je numero uno,kad se ono digne na nožne prste.. pa isprsi

http://youtu.be/ibUf0Cl2uRM

http://www.youtube.com/watch?v=U6XhVj5GF0I

title nazi :))

kaj se buniš cijelo veče?
popij jednu da smiriš žifce
ponedjeljak je tek počeo

7.život, 33C :D

science fiction department :))
aj daj rakiju:)

Evo je, šljiva, godište 76', bila u dudovom buretu.

i zeca iz šešira:)

33C?
Koliko je to veliko? U odnosu na prosječnu dinju.

ma, ne vidi se iz aviona:)

Zec nije u šeširu, nego u rerni, bit će za ručak, s krumpirićima.

Hm, ni lubenica od 12 kila se ne vidi iz aviona. Nisam mislio da je tak veliko.
Jel imaju negdje veličine u slikama.
Obrazovanja radi.

aj daj, ubilo bi te to:))

Misliš? Pa u ovim godinama je već vrijeme da naučim mjere.
Nemam pojma jel 33C mjera za šljive ili za lubenice.
Ili kompot.

a možd naučiš, nikad ne znaš:)
odoh, zijevam sve u 16:)
aj, kissi kissi :))

lakunoć :))

a jesto kokodate u kasno nocnu uru. umjesto da spavate. i sanjate dinje. i krastavce. i razlicite radnje s istima...