In my secret life

Možete li osjetiti kada prestaje ljubav sa partnerove strane? Da li po tome što nema više one obavezne puse na kraju razgovora ili zato što su odjednom važniji prijatelji nego vi ? Ili zato što su poljupci tako rijetki, baš kao i sve ostale nježnosti ? Ili zato što su susreti sve rjeđi, što se sve više stavri prešučuje, što počinju sitne laži ?
I kada sve to na neki način osjetite, poduzima te li išta , u nadi da će se veza uspjeti spasiti ili naprosto puštate da dođe kraj ?
Trenutno sam u nekoj baš takvoj fazi...I ono što bih najradije od svega željela je imati snage i reći „Ja odlazim“ , i otići prije nego što budem ostavljena. Kao nadam se da će bol biti manja....
Zašto ja ovo uopće pišem? Zašto iznosim tu crticu intime iz svoga života ?
Zato što ne postoji nitko na ovome svijetu trenutno kome bih mogla reći kako se osjećam.Zato kao što i sam naziv bloga kaže...To je moj tajni život....i ne mogu reći prijateljicama, jer neće razumjeti, a ona koja bi razumjela ima previše svojih problema da bi slušala moje. Jedina osoba koja bi mi bila podršak nije više u mome životu. A ja što zbog ponosa, što zbog principa i nekih ružnih događaja ne želim okrenuti njen broj.
I stoga mi ostajete Vi....dragi, nepoznati virtualci. Sa svojim dobrim, lošim, zajedljivim, šaljivim komentarima. I Vama se obraćam sa pitanjima u nizu...
Otići na svoju inicijativu ili ostati sve dok druga strana konačno ne nađe hrabrosti i kaže „Gotovo je „ ?


Link

Kazi meni

nije fer drugu stranu svojim ponašanjem prislilti da nam okrene leđa

možemo svi osjetiti, samo želimo li? (kad sve prođe točno znamo trenutak kad smo prestali biti "mi")

upravo te sitnice koje se zaboravljaju,a tako puno znače,one nagovještavaju,ali obično ih ne uzimamo preozbiljno :)

karo...ali kasnije znamo da i nisu bile sitnice :P

da,kasnije je obično kasno :)

ono što je njalakeš odlučiti,najteže je napraviti...i obrnuto,čaaaak

mobilni, čak i nije lako odlučiti...lakše je ljuljati se, još malo

da,al kad odluka jednom padne...najčešće ostaje samo na odluci...to je ljuljuškanje

Teoretski znam sto treba napraviti, ali, pridrzavam li se sama onoga sto propovijedam, NE

znaš što bi trebalo
samo treba snage za to
divim se onima koji je imaju

Zato cesto dolazi do preljuba, tj, klin se klinom izbija i vrlo je bolno za ostavljenu stranu, ali jednostavnije za onu koja ostavlja...trebalo bi prvo rascistiti vezu u kojoj jesmo, pa onda zapoceti sljedecu vezu, al jbg

ma, svaka situacija je specifična
za opaliti seronji vritnjak ne treba puno, ni za odlučiti, a bome ni za napraviti
ali nekome reći da ga više ne voliš i da dalje ne možeš, a te gleda očima punim ljubavi, nesvjestan/a onoga kaj čuje nije lako, ni odlučiti, a ni učiniti bez knedle u grlu

A što ako se varam i ako je to samo trenutno malo zasićenje u vezi i eto, vać za par dana bit će ok ?
Mada mi se nekako čini da ta zasićenja dolaze periodično...eto već dugu godinu za redom..čim zatopli :)

Sabra, znaš kaj je problem-ufrljimo si u glavu kakva bi veza trebala biti, a ne kužimo da se s vremenom mijenja. nije ni bolja ni lošija, samo s protokom vremena drugačije
znam o čemu pišem jer takva pitanja sam i ja sama sebi postavljala, pa prespavala, razgovarala i skužila da je sve ok :)

meija totalno si u pravu i kužim te...svi mi imamo neku iluziju savršene veze i onda kada to nije tako odmah padamo u komu.
u biti ne mora biti niđta strašno....ali....
mislim da se ja sada upravo tješim ovom činjenicom :)

Ostati i ne zamarati se ishodom.

... da li "pokupiti" sve do zadnje zadnje " mrvice"... ili prepustiti te mrvice nasljednicima ... teško je odlučiti

Sabra, 12 godina...dovoljno? :)

samo, kad osjetimo da nekaj škripi, ili ne škripi, a čini nam se, treba odmah razgovarati. jer u suprotnom ode mašta s lanca :)

dodatak-i stvorimo priču u svojoj glavi koja uglavnom nema puno dodirnih točaka s realitetom :P
a zna se da su žene jako, jako, jako maštovite :)

tipično ženski,zatvaranje okica,prvo jedno pa nakon nekog vremena drugo i onda slijepo tumaranje po sobi i buuum u vrata :)
no ne mora biti da je tako(tješim vas)

karo, a zakaj ste vi muškarci isto tak tumplavi ko mi, pa progutate kad vam velimo "ni mi niš" i skvrčimo se u kutu?

svi ste u pravu na neki način....
meija...jebemu ti buš moj mentor :)

Sabra...pokušaji i pogreške. moje. tu sam majstorica :))

a jel netko mora ćekati 12 godina da bi shvgatio što onaj drugi želi?

ne mobilni, ali godine su spomenute samo kao ilustracija
mada, ima nekih kojima ni 2x12 nije dovoljno ;)

nismo ni mi puno drugačiji,isto je to,ali sam naučio da ti sitni znakovi govore više od bilo koje riječi,onog trenutka kad strast nestane,kopni i ljubav jako brzo

kojima nije dovoljno 2x12...onima koji razmišljaju ili onima koji čekaju?

mobilni, mozgić mi spava, nemam pojma kaj da ti na to odgovorim

no da...nije bitno

znam da sam nestrpljiva kad nekaj želim, tak da mi čekanje baš i nije previše drago, ali....

lijepa vam večer.....čitamo se :)

ostani, možda druga strana ima nešto drugo za reći, a ne "Gotovo je".
"Gotovo je" se uvijek može reći, i za par dana...