maska
ispod ove svakidasnje maske krije se
moje pravo lice, kada skinem masku, nitko me ne poznaje..
ta maska sakriva moje suze, moje zgrceno lice od boli, moje oci ispunjene razocaranjem, moje lice prekriveno borama izgubljenog povjerenja..
sutra skidam masku, neka ljudi vide, neka znaju tko sam zapravo, neka se upitaju kada prodem kraj njih tko je to, tako mi je poznata?
naci cu se u svijetu stranaca, u svijetu nezeljenih pogleda, u svijetu prepustena sama sebi...
ne, nije to bjeg, to je puka istina koja dolazi s vremenom, prati svakog od nas u stopu, ne pokazujuci se..
zasto boli kada ju otkrijemo? zasto ono sto navise zelimo nas dovodi u takvo stanje tuge i zalosti?
moja je maska puka posljedica izbjegavanja istine, ali bilo bi dosta. potroseno je previse vremena, proliveno je previse suza, izgubljeno je previse zivota..
novi zivot, bez maske, mogu li ja to? ne znam, probat cu...
mozda se jednom u dalekoj buducnosti cuje za osobu bez maske, mozda, ako uspijem skupiti dovoljno hrabrosti..
03.02.2005. u 22:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara