Jedem, dakle nisam

Ekrem Jevric mi tresti sa zvucnika (http://www.youtube.com/watch?v=MgNkJfTfHa4) i kaze svojim drhtavim glasom: zivim, radim i samo radim.
Uvijek u ponedjeljak se javlja taj business blues. kad nakon trenutaka slobode subote i nedjelje, shvatimo da nista nismo stigli napraviti, niti posteno odmorili, niti rijesili zaostatke, niti se druzili s familijom, niti kucu usisali... Na poslu nam se gadi pomisao na radni stol, stolac poslovni, podesivi s kotacicima, koji ce nas grliti cijeli dan umjesto voljenog bica. umjesto vocnog miomirisnog caja na proplanku okupanog suncem, ceka nas bezmirisna, bezokusna, "driper" kava (iz automata) u mracnom, tamnom i sivom prostoru rada. tu cemo potrostiti dnevno svijetlo, umarajuci se sitnicama i glupostima. naravno da se posao nece stici zavrsiti do kraja radnog dana, vec ce se dio posla vuci za nama i uvuci u kucu, da nas svojim pipcima davi. Bacit cemo torbu na krevet i ici se odmarati buljeci u televizor koji ce nas samo jos vise deprimirati i iscrpsti energiju. na kraju, posve iscjedjeni, ulazimo u krevet, nadajuci se cudu, carobnom stapicu kojeg cemo zamahnuti, koji ce nam dati svu energiju svijeta, rijesiti sve poslovne brige, dati brdo para, postovanja, ugleda i ponosa. I sretno cemo zivjeti. I dok pocinjemo sanjati, vec zvoni budilica- novi dan...
I gdje je tu smisao?
Postali smo robovi.
Cak nesto gore od robova. Oni barem imaju nadu da ce nekada postati gospodari. I da ce moci zbaciti svoje okove.
Mi smo roboti.
Automatizirana ljudska bica. Pazljivo oblikovanih misli. Emocija. Splasnutog duha. "Nesretnik od rodjenja" (na 1.17 http://www.youtube.com/watch?v=l_kAkzolnq0). Jadni li smo. Orvelova godina, kod nas vec traje desetljecima.

Jel postoji konacan odgovor? Jel postoji mogucnost budjenja iz ovog sivog sna? Postoji li nada?

Odogvor se zna.

42.

cega?

zagrljaja.
njeznih trenutaka.
skrivenih pusica, da sef s prozora ne vidi.
brzih sms porukica.
dodira.

ukradenih trenutaka. sitnica. zivota.

p.s. poruka za zivot: danas je dan za biti zaljubljen. biti lud. zivjeti. sutra, tko ziv tko mrtav. jucer, bilo pa proslo!

nasmijao si me ,
i tako prodje zivot,,,odjednom ! .)))
znaci grliti se trebamo vise?
Pa ja to stalno radim...
kazu mi da ce se stablo osusiti koliko ga grlim!

sta's bukvu nasla grlit? bolje nadji nekog lickog medvida, pa njega grli, zari glavu i ruke u krzno...

a medo? neeeeeeeeee
ja sam ti vise za pumu ....

odličan.

al, ak niš drugo, bar sam na praznicima:)

a da? crna pantera lady... ufff. njenza crna presijavajuca dlaka...
praznik je svaki dan. ako posao umjesto tlake pocnes dozivljavati opustenije

Tko bi rekao da ti slušaš Ekrema, haha

Eurokrem Jevrić.

ekrem uopće ne izgleda jestivo :/

ali je dovoljno bijel da ga mozes svrstati u tu kategoriju...

E sad sam se zajebala. Neću moć prestat mislit na eurokrem :D

I na Ekremovu pjesmu "kuća, pos'o"

neraskidivo povezano. jednom za svagda.
i sad kad zlicicu prineses ustima, zamislit ces si njegovo kraterizirano lice. i napucene cubice.
i pjevat ces u sebi u nju jork gradu... (http://www.youtube.com/watch?v=FPggPjkoCjE)

Ovo mi je jedna od boljih njenih stvari :)

inace
Riječi 'zatipak' (tipfeler),
'nekapnica' (napravica koja se utakne u grlić vinske boce radi sprečavanja kapanja vina pri nalijevanju) i
'dodirnik' (touch screen) su nove rije;i u hrv jeziku.

Ako nekapnica nije dobro postavljena, moze kapnuti i na dodirnik, pa se mogu poceti dogadjati zatipci.
(slobodni prijevod: ako kondom nije dobro postavljen, moze kapnuti i na picu, pa se mogu poceti dogadjati picina djeca)

Hahahaha! E pa sad nek netko kaže da naš jezik nije katastrofa...