A Be Ce Da

(Ovo je sjećanje na Brale-ta zvanom i Rus koji mi je brata pogodio ptičjim jajetom u glavu i koji je za okladu pojeo 52 sarme)

U mom selu se za sarmu kaže da je najbolja kad se zadnji put podgrije. A sarmu svi volimo. Neko je voli zbog kupusa, drugi je vole zbog riže, treći zbog mesa, četvrti zbog paradajz sosa, a opet neki (kao Patrik sveti) i zbog krumpir pirea koji se izvanredno sljubljuje s njom.
I tako je jednom Narada Muni, dok je tumarao planetama, raznoraznim sustavima i Svemirima, naišao na asketu:-Zdravo Narada! Kud si se zaputio?
-Idem kod Svevišnjeg.
-Ajd, molim te pitaj ga koliko još puta moram podgrijati sarmu prije nego što se vratim Njemu. I puno Ga pozdravi.
-Nema problema, pozdravit ću Ga i pitati za sarmu. Reče Legenda i nastavi tumarati dalje dok ne naiđe na Leru uz naše more, a Lero biješe ko smiješni Grnja.
-Đes' Legendo!? Kud ti tumaraš?
-Idem kod Svevišnjega.
-Ijuuu! Super! Ajd ga puno pozdravi i pitaj Ga koliko još puta moram podgrijati sarmu prije nego se sretnemo.
-Ma, Lero dragi, za tebe sve. I u Raj i u Pakao.

Čudni su Naradini putevi, pa u povratku od Svevišnjega prvo naiđe na vrlog asketu.
-Bok Narada! Jesi li pozdravio Svevišnjega i što kaže?
-Jesam, a kaže da ćeš još tri puta morati podgrijavati sarmu.
-Aoj! Ne! Zar još tri puta? Ta dojela mi se sarma. Vapi vrli asket.
Narada ostavi vrlog asketa bez utjehe, pa uz naše more dođe i do Lere.
-Ola Narada! Legendo! I što Veliki Uživalac kaže, kad ćemo se napokon sresti?
-Kaže da pogledaš ovo stablo mendule, i sad koliko listova ima na njemu toliko ćeš puta još morati podgrijati sarmu.
-Jupiiiii! Znači ima spasa i za mene. To reče i poče skakati i bacati se po prašini.

PS. Kad podgrijavate sarmu il' se preporađate dodajte uvijek malo svježe il' sunčane vode. (Nek vam se Jozo nađe s lijeva)

i sol ubacit samo preko lijevog ramena:)

stiksa, al' samo malo soli da ne bude velike boli.

protiv boli se okrenut tri puta oko svoje osi

stiksa, i to u obrnutom smjeru od skazaljke na satu.

da ne zagoriš:))

dobro je da se nije obratio bogu Fućku. on je okrutan i krene skakutat po krovu amo tamo i pokazivat mišiće taman kad s proljeća prolistaju mlade sarme. čudo je kako je je ta vjeroispovjest uopće opstala.

stiksa, ti sad kao i Beba Selimović smjestaš Zagoru. Dal' Sunce dal' oštru kosu naše drage Matilde.

ma.. ja sam na praznicima. to je isto vjeroispovijest :)

Hihihihi Pajk, ta i Naradi se Fućkalo. Al' još davno u Bukovcu.

stiksa, a ja sam sada malo na prozi. A prozace ne koristim.

Na zvižduk s Bukovca, Sarmuraj hara kiri vrši oglođenim rebarcem

zato jer imaš otvorene prozore (proljeću. to je ono od grigora viteza IV.)

Grigor se vitezitom digne u zrak s predumišljajem (sporogorećim štapinom)

ergo, zamenio si teze. To ti je čorba pasulj.

...s rebarca suva.

a ne znam. nisam ja odavde i idem sad:))

Onomad jošter bijaše Bukavac. Mlađi mu brat bje Drekavac. Drekavac je bio u pećini gdje lepa sela lepa lukić, a Bukovac je samo drljao neke mazarije. sve je to od samog početka bilo sumnjivo. sumnjivo je ono kad pojma nemaš al budimo realni, ako skeptično gledaš ostavljaš bitno umniji dojam nego ako nemam pojma gledaš. sadržaj je isti al imaš dojmljiviji stav :)

Ako nisi od Avde, Avdo ima samo mušku djecu

stiksa, to je od Sunčane. Škrinjarić. Sonček na prozoru, a ti si skuštrana.

A pajk, ta to je ona čuvena slika B(r)uka i Druka, a za njima kurve i crkli psi.

Nisam od Avdiju nego od Arsliju. Jer Arsla je Bog.

A u stvari kad bolje razmislim zar Antiskeptika nije nova etika?

Men' prerano za sarmu. A Svevišnji je ionako precijenjen :D

jašta. mi u novom zagrebu smo je zvali Sturm und Drang da ne bude dvojbe o našoj afilijaciji i da nes ne miješaju mež prost puk samo zato što je na Savi bila granica Napoleonovih pokrajina, a Savi bje svejedno, svetom kakav bje.

Hihihihi bucka, ta ti si vazda za ćevap-e.

...a i njegovoj majci Savki, a i nama rođenim sedamdeset i neke je Savka bila majka.

Neki vjeruju da je Džingis-kan pokopan ispod korita rijeke Save.
A neki vjeruju u amigdalu

Naravoučenije:
Ovo s Brale-tom zvanim i Rus nije samo uvod nego i alegorija na silu akcije i reakcije. Još kao mlađi tinejđer je ptičjim jajetom pogodio glavu nekog klinca a desetak i više godina kasnije je morao kusati čak 52 sarme zbog litre konjaka ili gajbe piva. I to Jelen.

ergo, jel' u proljeće (kao i mladoj kobili) bio pokopan? I to u baršunu i s karamfilima?

umro je baš, nekako s proljeća. baš čelik ga pratio doj beše u kadifi. kad i fifi zalaje okićen baš čeličnom ogrlicom, na meandar save on misli

Jozo legenda ...

A meandar nam učini Brod.

Je Đorđe. Jozo je legenda, al' ko je Lerin izbor?

baš mi se sviđa ova tvoja preduskrsna priča!