Lovačke priče jedne šempje Mice - vaginini monolozi

...više ni sama ne znam kakvim sam nesposobnim ljudima okružena.
a, kaj je najbolje ili najgore imam manje sreće nego oni.
krenem li od karijere ili ljubavi ili... čega god.

primjer prvi: ako ti netko završi u bolnici, bude operiran, dobije drugi režim prehrane - onda ćeš:

a) nazvat kolegicu koja je zdr. djelatnik i pitat ju sve kaj te zanima
b) na odjelu uhvatit sestru - objasnit će ti - dat će ti brošuru
c) guglat ćeš bolest i vidjeti ćeš režim prehrane

toliko je mogućnosti i opcija, ali..

mislila sam narojati još nekoliko primjera ali jednostavno ne mogu jer će me zaboljeti glava luda, a treba izgurati do kraja dana sve obveze koje sam si natovarila. nekima je onaj gore ili tko već dao lijepo....
ponekad kad sam na izdisaju snaga i mjenjala bi se sa takvima, ali....

lijepo je meni i ovako.

Ma, ošlo je sve u lepi Honduras.

bit će bolje :)

Nikad bolje biti neće.

buhuhuhuh, hoćeeeee :)

I nemij vjerovati budućnosti ma koliko ti ona svjetlila.

ajde reci ti Mici kaj te muči?

mica, iz mog iskustva ovo gore tvoje navedeno za operirane trebalo bi vrijediti samo ako su bolesnici starci i djeca.

Ovi drugi, dost pametni , sami bi morali saznati sve o svojoj bolesti i diktirati tebi što moraju jesti..
u protivnom njihova bolest postane tvoja, a ti postaneš žandarm..

Možda pelud.

ne postaje ničija bolest moja bolest jer je meni to struka i nije mi problem pomoci. svaki dan savjetuje, liječim, itd.

no, nije mi jasna tolika nezainteresiranost dotične osobe

mico, ta nije tu neizanteresiranost nego jedna od tri najveće predrasude. O prehrani.

mica, godinama sam ja razmišljala što će moja šećeraška jesti. Žandarm. JA sam joj branila (njezin zaključak), žalila se prijateljicama da joj nedam jesti.
Jedan dan sam joj cijeli stol natrpala jelom- neka ždere koliko hoće i više me nije briga.
Od toga dana je ona počela razmišljati što smije, a što ne smije jesti.
Kud sreća da sam to napravila prije. Još bi sigurno bila živa.
Dok sam ja brinula o njenom jelovniku, ona je bez pol frke dok sam bila na poslu smazala pol kutije keksa skrivečki.
Poslije nije niti pomirisala.

A da su u mom slučaju i liječnici krivi- JESU.
Oni su MENI pričali pred njom govorili što ona smije što ne smije.
Na moje pokušaje- recite njoj- samo bi se oglušili.
Kad nije poštovala što su joj rekli (smršavila) oni su na MENE galamili.
A mama bila 60 godina, zdrave pameti i osim šećera mogla je brda valjati..

(to je ono što sam ti mislila reči: kad bolesnik svoju bolest pretovari na nekog drugog, a o njoj ne želi brinuti sam.

nisi shvatila tekst ili ja nisam dobro napisala tj izjasnila se.. radi se o tome da osoba A zadužena za osobu B i njenu prehranu ali ta osoba A je krenula kuhati jelo bez da se uopće kvalitetno raspitala... s tim da osoba B nije u stanju se sama informirati i razljutilo me što u 21 st kad ti ej sve dostupno ti si ograničen i internet koristiš isključivo za fejs i ju bi to. kuzis?

sve ja to recimo kontam..ali kaj ako nekoga jednostavno nije briga?

ili ako oboje ..ni bolesnog ni onoga drugoga nije briga...mislim ima toga...
niko doduše neće priznati da mu puca lajbek, ali otprilike vidiš po ponašanju da je tak...

mica, čim si u medicinskoj struci briga za nekog ti je u genima.
Nećeš nikad moći shvatiti i nemoj se niti truditi.
Nas je troje djece, jednako odgajani, pa moju sestru nikad nije bilo briga za roditelje. Još je galamila na mene da sam bezosjećajna što mamu mogu pikati i što joj nedam jesti.

Osim toga, susrela sam se sa ženama koje su kao odgojile veliku djecu, a ne razlikuju ontibiotik od andola a kamoli nešto šire. To je radio netko drugi u obitelji (baka).

ne kukaj, ipak si najljepša ako ne i najljepša ;)

pike :* lijepo te vidjeti ovdje :) tj neko starooo liceeee, nick. il kaj vec :)

bolesniku nikad ne dati jesti, zakljucati spajzu i frizider, i poslati ga k anti pavlovicu na centriranje!!!!!

micika :)