Lovačke priče jedne šempje Mice - vaginini monolozi

..nedjelja mi je uvijek neki dan kad se sjetim stvari i događaja iz života kojih se inace ne volim prisjecati..jednostavno ne želim...pa sam se tako danas prisjetila kako sam ja....zapravo vrlo naivna kada su u pitanju prijateljstva i međuljudski odnosi....nedavno sam samoj sebi priličnu šamarčinu zaljepila kada sam pomogla dotičnoj personi koja nije u stanju poslati poruku i pitati me kako sam...krivo mi je...prilično

...odmah sam se zapitala, pomožemo li mi drugima jer očekujemo isto za uzvrat? jer da ne očekujem ne bi (valjda) bila razočarana? ne znam, ne znam si odgovoriti...treba li preko nekih stvari jednostavno prijeci kao da se nisu ni dogodile? pa kada bi izbacivala ljude iz svog života svaki put kada bi naišla na nešto što me smeta...ne bi imala nikog osim muža i dijeteta, a i oni mi ponekad idu na živce:)

...i tako se sjetim iskrice...tu uvijek možeš doći i olakšati dušu,jer....jer te nitko....jer me nitko.. ne zna :)

jel mi lakše? nije. osjecam se i dalje glupo. proci ce. :)

..kuham kavu,palim lap,dođem na Iskricu, a ono Pamela o dojenju..volim čitat Pamelu od prije još..kaj ja tu mogu:)

evo priče jedne dojilje i skoro savjetnice.

...sve ovisi kak ste si u glavi sa svime što se podrazumijeva pod majčinstvo tako i sa dojenjem...imam frendicu koja je u 21 tjednu trudnoće i koja sad već ima stav da je njoj dojenje ''bljak'' i ok. tu smo stale. da je tak nešto slično napisala Rodama, doživjela bi svašta...

...Rode su ok i sama sam dio njih (bila, više nemam vremena) ali su prenapadne..meni to ne smeta...bore se između ostalog i za to da žene doje i da je dojenje pod normalno...ali nije...vrlo mali postotak je žena koje isključivo doje i koje doje duže od 6 mj...

...u početku je tesko jer ti je sve novo i nepoznato i bojis se tog malog bica i ne znas zapravo kaj bi sa njim...i jos ako nemas podrsku okoline tj svoje obitelji...tesko je uspjeti ali moguce je...dojenje iscpri...dok se ne upostavi ponuda i potražnja tog mlijeka bude i po plafonu...

...dok ne savladate položaj , itd.


...Boža je zapravo rekla sve sa ovom izjavom: ''A brijem da je dojenje marketinski proglaseno neprimjerenim kako bi se prodavala nadomjesna klopa za bebe. Plus je proglasavana godinama prezdravom.'' Recimo pedijatrijske ordinacije su ''ukrašene'' posterima raznih proizvođaća adaptiranog mlijeka tj formule i upravo se Rode bore protiv toga.. i ide im...recimo u našoj pedijatrijskoj nema i naš pedijatar ne forsira AD ukoliko beba je dobila recimo samo 500g taj mjesec...

...što se tiče prakse..ne znam niti jednu mamu koja pere bradavice prije podoja...moja kćer je u prvih 3 mjeseci po noći tražila cicu svakih sat i pol...samo bi podigla majicu i to je to...

...nikad nisam imala ragadu niti upale niti zastoje...stvar je sve ispravnog položaja dojenja..što se tiče izdajanja...nikad nisam mogla izdojiti više od 30-50 ml (dok neke mogu izdojiti puno vise, ima majki koje se samo i izdajaju, nismo sve iste:) , a to nije dovoljno za obrok...također izdajanje nije objektivni pokazatelj koliko majka ima mlijeka....

...također je i puno mitova oko dojenja...jedan je taj da mama ne smije skoro ništa jesti osim lešo pripremljenih namirnica..to je samo mit...jedeš sve...ako primjetiš da nešto smeta bebi...odustanes, prekines...

...zapravo bi dojenje trebalo biti pod normalno i ne bi ga trebalo toliko napadno ''propagirati'' od strane raznih udruga ponajviše Rodi ali jednostavno tako očito moraju jer oko mene vrlo malo majki doji...zasto, ne znam...

..da li im je jednostavnije napraviti bocicu, jesu li pokleknule kada im njihove mame tj bake kazu da imaju slabo mlijeko (ne postoji slabo mlijeko) ....

...skoro zaboravih...dijete koje je isključivo dojeno, ne treba piti vodu....mlijeko je u početku vodica tj laktoza koja kasnije prelazi u masniji dio...zato se preporuca da se kod jednog podoja da jedna dojka dok ju dijete ne isprazni i onda se tek ponudi druga ukoliko je potrebno...kod brzog prelaska na drugu dojku može se dogoditi da djete pojede samo tu vodicu tj laktozu i zapravo ne dodje do onog masnijeg djela i ostane gladno...

dojiti na zahtjev, ne gledati na sat i nema razloga za negativne rezultate.

dojenje u javnosti? ja sam za...ima i marama za dojenje sa kojim se zastiti dijete.....normalno je da ono jede....ako netko zvace svoj burek dok ide na trg na tramvaj..moze i dijete cicat :)

ima tu još puno toga za rubriku ''dobro je znati'' ali moram ići veš peglati dok je mir doma:)

puse i bok :)

..poželim da imam vremena kao nekada da putujem Iskricom i drugim stranicama koje sam tad posjećivala. Umorna sam. Previše toga u kratko vrijeme. Ali više lijepih stvari u odnosu na one malo manje lijepe. Sretna sam. Pa je lakše.

..nego, nema nikoga više tko mene zna ili ja njega? :-)

kako tako brzo dođe? pa ni ne okrenem se. moji krme ko zaklani. ja delam neki ručak i sjetih se iskrice. neš ti. zapravo dinstam luk i mrkvu. fino mi je šnicle narezao mesar. mislila sam ih spohati, to nisam jela mjesecima. onda sam odsutala. zagrebački ću. na kraju kad sam dosla doma, nesvjesno sam ih počela rezati na kockice. sad zapravo radim saft? divno. biti će sa pelatama. i chilyem. volim ljuto. neka pati želudac. skuhat cu tjesteninu. ne da mi se nis drugo. salatu nisam nikakvu kupila. imam doma cikle koju sam delala. fina bas. nema kaj.

i niš, a?

Nekako se uvijek volim vratiti na ovo mjesto. Ne znam si objasniti zašto. Iako nema baš puno ljudi sa kojima sam se prije družila i provodila većinu dana on-line, volim doći i škicnuti.

Kada pogledam malo unazad, moj dan se i svodio na tipkanje po Iskrici. Ne samo meni :-p, svima nama korisnicima - ovisnicima. I danas shvaćam da je to bio bijeg od stvarnog života kojeg mi nismo zapravo niti imali, budimo realni. Kako imati život kad od 24h smo tu barem 12h visili ako ne i duže?

Sad, danas, nemam vremena ni obići neke ljude i popiti kavu, a kamoli da bi sjedila za kompom 12+h. Ponekad i žalim za tim vremenima...

Buđenje, palim komp, dok se sustav diže, otvaram prozore, stavljam vodu za capuccino, idem do wc-a, vraćam se za komp u sobu i družim se sa ljudima u ''mom kompjuteru''. I tako dok mi ne dođe vrijeme za ići u dućan, kuhanje ručka, itd. U to vrijeme sam bila bez posla pa.. se moj boravak na Iskrici i produžio. :-))

Sada nekoliko godina nakon te agonije.. Živim onako kako sam si zamišljala oduvijek da želim. I sretna sam. Ali i sjetna. :-) Imam sve što me čini sretnom..

Samo me jebe malo ta sjeta i voljela bi čuti kako su korisnici - ovisnici koji su tada bećarili po Iskrici sa mnom. :-))

kaj ima?

...poželim da imam vremena za gubiti ga po iskrici, njah.
Lijepo je vama sa vama u vašim glavama. Heh

.....kaj serviraš, ljudi to pojedu....barem ovdje....baš tu....na tom iskričavom blogu.......nego, kaj ima?zalutah.....čitam...i žal mi je i nije kaj u navici i svakodnevnici nemam iskricu.....ali bratko....da je u "moje" vrijeme bilo "pametnih tulifona".....pa ne bi sa iskre silazili 24h.....a, tad su znali zasjest do 3h, a u 7h na posel.....

kaj ima?

...lijep i sunčan dan...u mojoj ludoj glavi nedjelja...imala sam plan za danas...generalku od kuće, dvorišta, peseka pa na kraju sebe...napokon...i? ništa. čak sam se i logirala na iskricu da ne moram ništa delati, ne da mi se..nemaš sa kim ni kavu popit...svi su negdje otišli na nekakav godišnji, more, vikendice...

...ja sam vjerna svom domu:)

čitam kako Vega piše o pospremanju...ja imam 200m2 i gade mi se, a u isto vrijeme ih i volim...lijepo je imati dve kupaonice, lijepo je imati veliki dnevni boravak i kuhinju i tri sobe, drvene stepenice, velike prozore itd. ali nije lijepo pospremati....govori meni frendica; Mico pa svaki dan po malo...ne da mi se...

(i kaj bi mi se život sastojao od krpe i kante? onda dodje i govori meni: znala sam da nije prljavo kak pričas...ma nisam ni rekla da je prljavo...ali me živcira za prašina koje se stvara nenormalno... i kad fino sunce grane kroz prozor imas kaj i vidjet....)

a, nema veceg gusta nego sjest u cisto i popit kavu...


...dođem iz dežurstva, umorna sam, drugi dan mi se ne posprema jer idem delati pa da ne dođem raditi umorna posal na kojem moram mislit, mislilo se meni ili ne.... krasan izgovor sam si smislila... onda jedan dan se natjeram i ubijem od pospremanja, navlacenja kanti vodom, pa me boli rame jer partfišem ''metem'' po plafonu, itd.

dok sam bila trudna nasla sam zenicu koja cisti za 20 kn po satu i nikad me nije kostalo vise od 50 kn za donji kat... gore ju nisam puštala, kaj ja znam...gore mi je intimni kutak:) neam puno namjestaja... srećom.. a, i smišljeno... kome se briše prašina ?....i ko kaže da se na parketu manje lovi prašina, laaažee..isti drek ko i laminati u prethodnom stanu

nego, fkt ima žena koje vole čistit, rekla bi da sa njima nekaj ne štima:)

ugl. srela sam jednu iskrijanericu i pričamo i pita me kak je tu...reko, nemam pojma, dodjem i odem...ali....ok je...onima koji jesu tu i koji borave, valjda....ne znam

ah, nije to meni to više...nemrem se ni na silu natjerat...odoh krmit...

Bas nedostaju ponekad dužnosti Iskričarske.
Sve je skoro pa i savršeno offline ali uvijek se nekako volim "vratit" ovdje..

Gdje bi bio kraj da smo daaaavne 2000. i neke imali "pametne" telefone?

Gladna sam i hladno mi je. Ne da mi se ići jesti, a ne da mi se niti paliti centralno. Uzela sam si lap na krilo. neka grije dok baterija radi.. Čitam ovdje kaj ima. Ništ ne kužim, nikoga ne ''poznam'', bezveze.

Kak bi rekla jedna korisnica.. ...dosadnoooo... :-))

U kuhinji sam. I sjetila sam se previše-žensko. Ona je jednom prilikom napisala kako peče kolače i umejsto stare, masne, žute, raskupusane, bakine ili mamine bilježnice ima laptop u kojeg škica spremajući kolače/ručak.

I tako sam se sjetila nje i morala sam svoj laptop dovuć u kuhinju za šank i napisati nešto tj pozdraviti ju ako je tu ili ako nije, a netko se sa njom čuje, neka ju pozdravi. :-))

Imam kilu svinjskih šnicli, lijepo narezane. I ne znam kaj bi sa njima. Gledam ih. Zapravo ne da mi se kuhati, a red je na meni.

Odvojila sam par komada koje ću spohati Muškarcu sutra za gablec. Ostatak sam nasjeckala na neke rezance manje i prepekla na ulju. Sad na tom ulju dinstam luk i mrkvu i malo paprike kaj još imam u zamrzivaču iz svog vrta, uništenog poplavom. Onda lijepo hitim mesto natrag na luk i mrkvu, podlijem temeljcem povrtnim i mogu ubit oko cca 45 min. Dodati pasirane rajčice i neke začine i skuhati rižu ili pire ili ništa.

I to je to.

...mislila sam nekaj natipkati, a ne znam kaj, a dosla sam.. jer.. ne znam ni sama zakaj, da vidim kaj ima...odnosno nema....mrtvo bas ovdje?

Mozak je čovjekov najveći neprijatelj ukoliko ga pravilno ne koristi. Govorim iz vlastitog iskustva, a i gledajući oko sebe vidim da i većina ima sličan problem.

Kada se dogodi neka situacija koja me natjera da donesem neke odluke, a obično sam tada ''vruće glave'', najčešće te odluke budu ispravne ali u većini slučaja moraju kao takve povrijediti jednu od strana. Ili mene samu ili tu osobu ili osobe zbog kojih određene odluke donosim.

Samu sebe ne želim povrijediti, a ne želim baš niti druge, iako bi to možda bilo i ispravno. I sukladno tome, odustanem od donošenja odluke, a samim time sam .. Pljunula na samu sebe.

Ugl. da skratim. Mislim da se nikad ne budem promjenila. I da vjecito budem ovakva kakva jesam. Nasrdim se, drži me neko vrijeme, a onda popustim, a druga strana ili strane to iskorištavaju.

I tako u krug.

Njah