vrijeme je

Link


BILO JE TAKO

(točno ovako, i točno prije dvadeset godina)

Brigada, odnosno taktička grupa TG-5 na Dan državnosti, 30 svibnja 1992. godine kreće na jug. Kolona od dvjestotinjak kamiona i kombija sa pridodanim tenkovima i BOV (borbena oklpona vozila), duga preko deset kilometara kreće prema jugu. Samo putovanje zahvaljujući zalaganju i uloženom trudu prometne struke i njenog načelnika satnika Dragutina M., protiče bez zastoja.
U svakom od gradova kroz koji prolazi, brigada nailazi na oduševljenje građana koji s velikom radošču pozdravljaju Hrvatsku vojsku. Do toga dana sasvim sigurno nisu ni vidjeli tako veliku i tako opremljenu postrojbu Hrvatske vojske. Nakon cjelodnevne vožnje postrojba stiže u Rogoznicu kod Šibenika, gdje se očekuju daljnje zapovijedi, te nakon tri dana dolazi pokret dalje na jug. Slijedeće zastajanje u Neumu. Nakon četiri dana stiže zapovijed za pokret, i Brigada (TG5) opet nakon cjelodnevne vožnje u koloni stiže u noćnim satima na cilj, te se smješta u objekte apartmanskog naselja "Vrtovi sunca" nadomak Dubrovnika. Nakon smještanja cijele postrojbe i njene logistike, na red dolazi ostvarenje i realizacija zapovjedi, tj. obrana južnog dijela Hrvatske i oslobađanje zaposjednutih dijelova Hrvatskog teritorija.
Dijelovi Brigade odlaze i zaposjedaju crtu obrane na liniji Osojnik-Kalađurđevići, i to zajedno sa oklopnom satnijom koja djeluje u sastavu TG-5.
Prva satnija pod zapovjedništvom zastavnika Stjepana K., morskim se putem prebacuje u sam grad Dubrovnik, te nakon smještaja u spaljeni hotel Belvedere, zaposjedaju bojišnicu na liniji Donji Brgat-Gornji Brgat u pravcu Ivanjica.
Vremena za predah nije bilo. Cjelodevna izmjena vatre sa neprijateljem. Kamenje pršti na sve strane. Dečki svakog dana sve iskusniji, a hrabrosti i srca nikada nije nedostajalo.
U drugom napadnom borbenom djelovanju, 21. lipnja posebno se iskazala druga satnija "Cobra" pod zapovjedništvom poručnika Josipa S.. U operaciji zvanoj "Tigar" dečki iz "Cobri" osvajaju položaje na pravcu Kalađurđevići-Vukovići - Kokotova glava i dalje prema tt Golubov kamen. U toj akciji pogiba vojnik Stanislav P., a od ogromnih napora i iscrpljujućih djelovanja srčani udar pokosio je vojnika dragovoljca Davorina J.
Položaje na dostignutim linijama, TG-5 osigurava sve do 23.lipnja, kada ih zamjenjuju pripadnici 163. Brigade HV. Toga posljednjeg dana na terenu pogiba pripadnik satnije "Cobra", vojnik Marijan P.
Postupno se sve postrojbe TG-5 izvlače sa prednje crte bojište, te nakon mukotrpnih više od mjesec dana iz Orašca 03.srpnja 1992 godine u 14.3o sati kreću na više nego zasluženi odmor u Zagreb.
Po dolasku u Zagreb postrojba vrši djelomičnu demobilizaciju, odnosno u isto vrijeme i popunu ljudstvom i MTS-om. Najveće su promjene uslijedile u zapovjednom kadru Brigade, te tako na mjesto zapovjednika Brigade dolazi pukovnik Tomislav T. umjesto pukovnika Otta J., na mjesto zapovjednika TG-5 umjesto satnika Damira P. dolazi pukovnik Bruno Č. Na mjestu zapovjednika prve bojne umjesto bojnika Slavka L. dolazi pukovnik Ahmet P., uz još niz izmjena.
Istovremeno se u tadašnjoj bazi Brigade u Samoboru vrši obuka svih pripadnika postrojbe.

Bilo je tako.

hrabrost tih ljudi nije zaboravljena...ja sa juga Hrvatske ti samo mogu reći.....HVALA VAM

cmok.

I danas kada vidiš za što se borilo i ginulo...

čekaj stari....demokracija je...utopija je nešto drugo.

je.išli su u rat da bi u Savi teklo mlijeko.

A umjesto kiše padali pečeni piceki ravno u usta.

a sve je počelo zato kaj se nisu mogli dogovoriti gdje buju točno piceki padali.

i ono..jel' buju piceki domaći ili uvozni.

Čula sam da su se pofajtali i oko toga koja novčanica će biti zataknuta picekima u šupčić..od sto maraka ili sto dinara.

Kajeje..šteta kaj se nisu dogovorili.

A vidi ti njega, litova 92.e u Orascu. A je digod tu bila 114.esta bizu!? E:-)

znas....ko drzava smo bili pukli ko livada...pa ako moze covjeka utjesit...treba vidjet na sto sav ex komunizam liči....na piceka kog jebu i obecavaju mu da ga uskoro nece jebat...

Nu mora izac al cu zavrsit komentar. Krelac postovanje. Borili smo se za ono sto smo se borili, a ti pacijent za sta si se ti borio? Za dovoljno toalet papira u svom WCu da ti nebi guzica ostala sporka? A ovi covik sta pisa blog se borija za to da ti guzica uopce ostane ziva i zdrava i da zivis u miru. Jer ocito je da guzicon jedino razmisljas a mozgom i srcem ne.

Hvala Ti

Bome, zgodan muskarac! s naglaskom na muskarac