male tajne

Previše posla u zadnje vrijeme. Dan započinje oko šest i pol ujutro, a završava oko jedan iza ponoći kad sam u krevetu i kad jednostavno od umora nemam snage ni porazmisliti o svemu skupa. Da, naporan rad mi prija - drži me podalje od mene samog, mojih nekih pizdarija koje nosim u sebi, i sa kojima sam prisiljen živjeti. No, to je tako kako je, ima nešto u onoj da rad oslobađa.
---
Zadnjih dana okolnosti su bile takve da sam uspio nekako odvojiti dan vremena ( zapravo, na svoju ruku ga ne bih nikad odvojio ) da posjetim Sarajevo. Jednom me je taj grad dostojanstveno dočekao - u jednoj osobi i zagrljaju te osobe osjećao sam da me grli grad, da me zove da se stopim u njemu i ostanem. Bilo je što je bilo - te osobe više nema i nekako sa rastankom od nje mislio sam da su vrata grada zauvijek zatvorena za mene. Skoro četiri godine izbjegavao sam Sarajevo.
A sada - vidim da se ništa nije promijenilo. Kao i uvijek, dočekao me je sa osmijehom na licu. I nema veze što sam ovaj put dosta vremena proveo sam, trebalo mi je to, ta samoća u tom gradu, ona lijepa, lišena usamljenosti. Sjeo sam u Zlatnu ribicu i ostavio zapis na poleđini računa koji sam stavio ispod stakla na stolu. Tko treba - pročitat će. Navečer - spustih se do Undergrounda, vrijeme tamo stoji, sa jednako dobrim osjećajem pozitivne i prijateljske atmosfere u kojoj ne možeš a da ne budeš opušten...buđenje i jutarnja kava na At Mejdanu i nevoljko sjedanje u automobil i odlazak.
---
Uhvatim vremena pogledati što se događa doma, preko vijesti na netu. Najava Parade ponosa u Splitu očekivano je digla podosta prašine. Sjetio sam se prošlogodišnje. Na stranu moja uvjerenja - ali nije me prošle godine zabrinulo paradiranje stotinjak pedera i lezbi, izgledalo je čak i zgodno... Zabrinulo me onih par tisuća protivnika parade, sa desnicom dignutom u zrak, u oblaku uskogrudnosti, ograničenosti i primitivizma. A znamo što tako dignuta desnica predstavlja i što se radilo u ime nje, ne ponovilo se.
I da moram birati, radije bih izabrao hodati u povorci sa pederima i lezbama, nego biti u ''sigurnosti'' ispod visoko podignute, ispružene desnice.

Welcome, Berezin!

Danke!

Bitte, blutte, blitva :)

Baltik i Litva.

Blue, bleu
odoh suncu da me ljubi...
bye!

pazi ti s tim povorkama
da ne dođe do prevrata

mislim, lezbi
ili tebe :)))))))

Je, sve ljepši nam dani dolaze, a sa njima i poslići koji nam i inače ne ginu...Naradio se ovih dana ko rob i sad si uzimam malo predaha, par dana, a sve kako bi i dalje mogao rintati ko konj. Hm, možda ima i neke ljepote u tom svemu no ja to nikako nevidim, bar ne još.