misli zelenog lucifera
Opstanak vrste zavisi od slučaja. Opća odrednica je slučaj. Čovjek želi zajebati slučaj.
Bez obzira na sve, drag mi je život. Moglo je biti da ga ne okusim. Koje li strahote.
Izgleda da je naše sjećanje, kao i mnoge druge stvari u našem životu, naša blagodat i naše prokletstvo.
Mistično iskustvo je prepoznatljivo, nerazumljivo i neobjašnjivo.
Pošteno iznošenje činjenice pravo je na pošteno suđenje.
Ako djeluješ tako da izgleda kao da si djelovao prije nego si pomislio da počnes djelovati rekao bih da je to ispravna reakcija.
Nisi čovjek, bez obzira na biološku pripadnost, ako se svjesno i ciljano ne mijenjaš.
Ne postoji duh i tijelo. Postoji samo jedinstvo.
Mi pokušamo pronaći rješenje za sve, ali za neke stvari nema rješenja.
Ako je, s genetskog stanovišta, bit života produljiti vrstu onda je logično da smo seksualno aktivni, vitalni i zdravi i da ćemo živjeti dulje. No, nema neprestane dugotrajne aktivnosti ako smo vezani uz jednog partnera. I kako sad pomiriti grčko-judejsko-kršćanski moral sa zahtjevima biologije?
Zašto se od mene očekuje dosljednost kada je sve u nekom toku promjen
10.06.2012. u 17:36 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar