U krivo vrijeme na krivom mjestu

već dugi niz godina borim se s primišlju tko je ovdje lud? naravno, većina za sebe smatra da je potpuno normalna, čak i više od prosjeka - iznad večine... i sad nađem se ja, jedna mala točkica, koja se nikako ne uklapa u nikakve društvene norme, sustav na kojemu se temelji komunikacija među ljudima, ideje i razmišljanja koje/a su van dosega sposobnosti razumjevanja drugima... kao takva, neuklopiva dakle, mogu jedino zaključiti, to bi zvučalo kao jedino logično, da sa mnom nešto nije u redu... mislim, suludo bi bilo za reči da su svi oko mene ludi, a ja jedina normalna...
e sada dolazimo do relativizacije pojma normalnosti... nešto što je jednom bilo normalno, danas nije i obratno... s obzirom da ne odustajem od ideje da je sa mnom u stvari sve u redu, a sa drugima nije, svakodnevno se nalazim u frustrirajućim situacijama u kojima se susrećem s ljudskom prirodom, koja svakako nije prema mojim kriterijima prihvarljiva...
čvrsto sam uvijerena da je najveće čovjekovo zlo licemjerje. odražava se u svakodnevnim situacijama, samo što oni licemjerni manje to opažaju, jer ne žele osvijestiti da i njihovo vlastito ponašanje nije vrijedno poštovanja, kako vlastitog tako ni tuđeg... začarani krug...
od prodavačice u trgovini koja je strašno bezobrazna, a i ona sama je kupac kada nije na svome radnom mjestu; pa preko onih koji su protiv ubijanja životinja zbog krzna, a u istima se šetaju; pa oni fini i pristojni, dragi i topli koji su nam uvijek nasmiješeni-pomislio bi čovjek kada ih vidi da je baš naša pojava u tom trenutku u njihovom životu izazvala neopisivu sreću, a kad ono iza leđa bolje da ne znaš; pa varanja i pronevjere od partnera ljubavnih, poslovnih; rodbinske veze - strave i užasi; oni koji sude drugima za zločine manjima od vlastitih; oni koji se ispričavaju, a u sebi hrane mržnju; lažni komplimenti, prešućene istine...
pokušala sam zamisliti jedan dan u koži jednog recimo tamo švapskog oficira koji preko dana spaljuje žive ljude, muči, masakrira, ni životinje nisu toliko okrutne koliko je taj čovijek u stanju nanjeti boli nepoznatom čovjeku i još pri tome uživati u istom... ...a s druge strane, na večer dolazi doma, stavlja na krilo svoju malu djevojčicu od 3 godine, miluje ju po svilenim kovrčama, i smješka joj se prepun ljubavi i topline...
današnje društo je šizofreno i definitivno sam rođena u krivo vrijeme na krivom mjestu...

hehe, tako je to msi :)) lol. a mozda i nije. ah,cekaj malo pa kako bi ista bila neuklopiva ako bi se pomirila sa svojom neuklopivoscu, onda se vec time uklopila. daklem, ne valja. ak je neuklopiva onda mora stalno pokusavat ne bit neuklopiva pa je onda tek neuklopiva, hm? :)

prilagodba i trazenje najboljeg unutar moguceg..... is the key :-)

(vragec, pa kaj nije to preopcenito. a siroka definicija=malo informacija...?)

Ja sam ovde lud i tocka.
Nije sve tako strasno....

ja sam se pomirio s činjenicom kako sam jedina normalna osoba na planetu.

Ma ne brini ima nas još sličnih, međutim cijeli je sistem na svim razinama licemjeran i nedosljedan i naravno da to utječe na svako živo biće, pa i sami postajemo takvi.