EU - ROPE

Možda se nisam toliko puta selila kao Juicy, i na tolike udaljenosti, ali ne moram se sramiti. Selim prosječno svake 4 godine. Sad sam već 8 godina u istom prostoru, i trenutno mi se ne da. Posljednja selidba je bila takva da stan u kojem sam bila sada iznajmljujem. Trosobni stan, i jednu manju sobu sam si bila ostavila, u njoj su bile stvari - uspomene na mamu, tatu, na moj prijašnju život. I nije to ništa vrijedno bilo, ali nisam mogla zaroniti u to i razbucati. Tu jednu hrpu sam seljakala sa sobom kao puž kućicu. Bez nje ja nisam bila ja.

Otišli mi prvi podstanari, tražim nove, i javi mi se par, ali ne upareni nego prijatelj i prijateljica, i oni bi htjeli svak svoju spavaću sobu. Imam ja dvije spavaće, ali jedna je zauzeta mojom kramom. I pomislim si: eto, došlo je vrijeme. Zaračunala sam 50 eura više i ispraznila te stvari, uredila sobu i to je to.

Daklem, mene su te moje nepotrebne stvari koštale 50 eura mjesečno. Probrala sam ih i sad ih imam u dvije vrećice za koje više niti ne znam gdje su. Ako sam iznajmljivala stan 6 godina, 6 puta 12 puta 50 = 3600 eura, toliko sam bila platila skladištenje svojih nepotrebnih stvari tih 6 godina. Jer svaki suvišni kvadrat stana, a to je onaj kvadrat kojeg ne koristimo jer je zauzet nepotrebnim stvarima, ili jednostavno ne ulazimo u taj prostor, košta suludo. Skladištenje krame puno košta. I može se izračunati. Kroz vrijednost samog kvadrata, kroz režije po tom kvadratu, ili kroz cijenu najma.

A stan mi služi uglavnom kao spavaonica, TV-gledaonica i večeraonica, i bložnica. Malička može čak i svoje vježbice odvježbati bez velikih zapinjanja, osim premeta-flika-salta. A za to ionako treba sportsku dvoranu. I poslove sam koje radim dislocirala, ne volim miješati dom i posao.

A najgore je kad te gomile stvari prijeđu u svoju negaciju. Jer više ne znamo što imamo, pa imamo dupliće, i tripliće, i kupimo još jedan, nek se nađe.. I to treba uračunati.

Like! Negdje sam čula da volimo ići u hotele i u takve prostore upravo zato jer smo slobodni od stvari naših svakidašnjih...

a ja sam mislila da se to samo meni događa
sad samodahnula :)

A kaj, Tajana?

to da čuvam i vučem sa sobom neka stvari
kojih se nakon nekog vremena ni ne sjećam
da ih imam
i to da ponešto kupim ponovo jer sam zaboravila da to već
imam i da neznam gdje mi je

E, da.. Ja sad imam vrlo malo stvari, ali mi se svejedno povremeno nagomilaju, moram barem jedanput godišnje bacati

Ma ne. U hotele volimo ić zbog čokoladica na jastuku. :)

Cijela Europica je pod kišom. A niš, idem se pakirati. Čuvajte blog :)

Uh, da, čokoladice. Tak sam si ja dva tjedna skupljala čokoladice u jednom hotelu, i predzadnji dan - nema čokoladica! Sobarica uzela. Uh!!!

Početnička greška. :))

Ne kužim zapis.

Kužim samo da si čitala Vegin i iznova se uspoređuješ s njom:)Slatko.

Vega je ionako po svemu iznad mene.

Ajme, koliko muke da mi se junior sam pobrine za školske knjige...

Ode funta nebu pod oblake... cccc.. 4% je skočila od zadnjeg mojeg boravka tamo. A nije to bilo baš davno. Euro klizi, p.m., a kuna još više klizi.. Koja je budućnost? Veli meni kolegica, još malo nećemo imati kaj jesti. Ništa neće vrijediti osim hrane. Razmišljam o odlasku na selo. Tam se uvijek ima nekaj za jesti.

Kravica, kozica, kokice, zečeki, kuruzica, i tak... Joj, kak bi ja to rado... Konjeka za transport

Mastrubacija je totalno podcjenjena.....

Čemu služe ljudi poput Oystera, ili Marte?