sve o svemu

Otupljene oštrice suludih misli struje moždanim žilama svemirskih mozgova. Zvjezdane iskre se izlijevaju niz slapove Niagre, tamo negdje na zemlji, veoma dobro skrivenoj na obodu Mliječne staze. Demoni zubima punim mržnje škljocaju i šire smrad svog življenja, a anđeli se mačuju šireći mržnju, a ne ljubav.
I vide Zemlju, u oblaku demonske sline koja gasi anđeoske iskre, suze mu kapaju iz očiju i ne zna koliko dugo će još imati vode, da ne umre od ljubavi.
Čovječuljak, u čijim žilama teče svemir, govori mu:
- I ti ćeš postati svemirski prah, jer nisi uspio sagraditi svoj život, usprkos svemiru koji teče tvojim žilama. Postavlja se pitanje kako je to moguće? Mogućnosti su velike ako znaš za njih, sve je u tebi, jer i svemir je u tebi. Jedino rješenje je smrt, a i za to postoji sasvim mali upitnik koji luta svemirom od početka do kraja. Alfa i Omega. Početak I Svršetak. Prošlost i budućnost, a postoji samo sadašnjost u sadašnjosti, ostalo su slike u našoj svijesti. Svemoćan sam kao svemir, a majušniji sam od atoma i onih Grka koji su došli do pojma atoma i kažem ti: Iz kaosa će se red stvoriti, iz reda će kaos nastati. Riječi Njegove na samom početku, ne mogu se sjetiti čega jer tako sam star da nemam pojma da uopće postojim.
Činilo se, da tako govori, jer dostojanstveno lebdi u svom dreku i vrti zasranom guzicom, a pimpek mu se klati amo-tamo dok traži ono najdragocjenije za muškarca, pa makar bio on i samo čovjek.
Pičku!
Crnu rupa svakog muškarca ovog svijeta. Na sreću, on nije s ovoga svijeta i želja mu je prebaciti se u drugi svemir, jer u ovom je na kraju snaga, energetska potrebe mu se stalno povećaju, a energije je sve maje.