sve o svemu

Umire gurnut u nešto što ne može savladati i svemir sa njim umire ili se samo mijenja. Sada ne bi trebalo ulaziti u to, jer to nije tunel.
Tunel je veza između života i smrti, tako piše u knjigama o životu nakon života. Zašto je onda smrt rješenje kada se mijenja samo nivoa života? Ništa od ovoga ne može pojmiti bez Lsd-a, a ni s njim.
Zato je gotov. Gotov! Nema ga više.
Bog dao, Bog uzeo.
Nema smrti bez života.
Utješna su prostranstva u svemiru. Obećavaju vječita putovanja u potrazi za mirom gdje će da se skrasi oblik u bezbroj mogućnosti odabira.
Izrečene riječi leže u nama predugo bez mogućnosti da ih ikada zaboravimo. Razaraju psihičku strukturu poput udaraca čekićem po nepreglednoj rešetki sazdanoj od kristala.
Kao da svemu nema kraja.
Ljudi iskaču iz vijugavih ružičastih vagona, koji polako klize živim tračnicama izbacujući snopove iskri živopisnih boja. Zelenkasta izmaglica pojavljuje se niotkuda polako kovltlajući dok se cijedi niz vodopade zlatnih odbljesaka s ljubičastim pramenovima narančastih završetaka.
Ljudi su goli. I lijepi.
Sjedi zgrčen na podu držeći se za trbuh i smije se, nešto slično tome i vi ste nalik, nepredvidljivi, sebi samom.